Dok Evropa slavi pobjedu nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, četnici na Ravnoj gori u Srbiji počinju svoje višednevno okupljanje, na kojem je nekoliko stotina simpatizera ravnogorskih pokreta iz Srbije i okolnih zemalja već prvog dana, uz ruske zastave i fotografije Vladimira Putina, veličalo domaće ratne zločince i hvalilo se “brisanjem” naselja Fazlagića Kula u napadu u kojem je 1992. godine ubijeno više od stotinu bošnjačkih civila iz Gacka.

Kasno je jutro u srijedu, 8. maja, dok na platou na Ravnoj gori odjekuje najpoznatija ravnogorska pjesma “Sprem'te se, sprem'te, četnici, silna će borba da bude”. Na brisanom prostoru između crkve i šume, stotine okupljenih u crnim uniformama počinju svoje višednevno obilježavanje okupljanja poražene četničke vojske u Drugom svjetskom ratu. U uniformama Jugoslovenske vojske u otadžbini koju je predvodio Dragoljub Draža Mihailović, četnički vođa osuđen na smrt 1946. godine zbog veleizdaje i saradnje s nacističkom Njemačkom, okupljeni pjevaju četničku himnu, postrojeni pred predsjednikom Ravnogorskog pokreta i sveštenicima.

Stotine mlađih i starijih muškaraca, koji na glavama nose kape na koje su okačene kokarde, sa zastavama četničkog pokreta na kojima su oslikani mrtvačka glava i natpisi “S verom u Boga” i “Sloboda ili smrt”, pozdravljaju jedni druge uz pokliče “živjela Srbija”. Oni 8. maja proslavljaju Markovdan, kada se prisjećaju okupljanja četničke vojske na Ravnoj gori, visoravni na planini Suvobor u zapadnoj Srbiji, koje još nazivaju i trećim srpskim ustankom.

Neki od njih nose i zastave Srbije, obučeni u crne ili maslinastozelene uniforme, sa čizmama na nogama, a kod nekih su o pojas obješeni noževi i bajoneti. To su, kako su ih ranije najavili organizatori skupa, članovi ravnogorskih i četničkih pokreta iz “svih srpskih zemalja”.

Pred mikrofon i zvučnik, postavljene nasred ograđenog platoa pored Crkve Svetog Georgija u koji nenajavljeni posjetioci nisu mogli ući, izlazi čovjek sijede brade i kose, u odijelu s kravatom. Ljubovije Nenadović, predsjednik Ravnogorskog pokreta, govori u zanosu kako je plato gdje stoje mjesto koje “kao magnet privlači slobodoumne Srbe” i ponosan je da je svake godine na Ravnoj gori sve više mladih, ali i ljudi spremnih da brane Srbiju. Njegov govor, u kome se prizivaju granice “velike Srbije” u koje ulaze teritorije susjednih zemalja, otvara zvanični dio programa.

“Mi ćemo da pobijedimo, pobjeda nam se smiješi, vrijeme se promijenilo. Sazrelo je vrijeme da Srbi budu domaćini u svojoj zemlji. Gdje je naša zemlja, koje su granice te Srbije? Te su granice na zapadu tamo negdje Karlovac, Karlobag, Virovitica. Iznad Sofije na istoku. Na jugu izlaze na južna mora”, govori Nenadović.

Dok gleda u brojne mladiće i djevojke koji stoje pred njim, obučeni u četničke odore ili sa obilježjima četničkog pokreta, Nenadić kaže kako će vrijeme koje dolazi pokazati zašto su tražili bratsku slogu među Srbima i podsjeća prisutne da je njihova želja povratak kraljevine, sa kraljem iz kuće Karađorđevića. Ali kada pokušava dati podršku i zahvaliti se predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, od okupljenih dobija zvižduke. Neki ga nazivaju izdajicom.

Njegov govor, osim pripadnika ravnogorskih i četničkih pokreta iz Srbije, slušaju i simpatizeri ovih pokreta iz Višegrada i Banjaluke. Tu su i pripadnici motokluba “MC Srbi” iz Šapca, čiji članovi na prslucima nose logo mrtvačke lobanje kakvu su koristile nacističke snage.

Okupljanje ne propuštaju ni “ravnogorci” iz Gacka u BiH. Milorada Šarovića predstavljaju kao narodnog guslara, dok on objašnjava kako mu je čast govoriti na Ravnoj gori i kako donosi “pozdrave iz cetinjskog Gacka, gdje je vijekovima postojala zloglasna Kula Fazlagića”.

“Bog je, svojom promisli i voljom, meni dao zadatak da kao ‘ravnogorac’ osnujem pokret ‘Bijelih orlova’, pod nazivom Gatački jurišni bataljon i da 1992. godine, poslije 527 godina, udarimo na užasnu Kulu Fazlagića i za 11 sati je zbrišemo do temelja, da se nikada ne oporavi”, kaže Šarović.

Fazlagića Kula je naziv po kojem je poznata mjesna zajednica Kula kod Gacka na koju “ravnogorci” gledaju kao jedno od posljednjih uporišta pronacističke Nezavisne države Hrvatske u BiH. U junu 1992. godine Kula je bila meta pješadijskog napada vojnih i policijskih formacija. U zločinu, koji je u jednoj presudi okvalifikovan kao istrebljenje, ubijeno je 130 civila bošnjačke nacionalnosti, ali konkretno za ovaj zločin još niko nije odgovarao pred domaćim, niti pred pravosuđem u regiji.

Činjenice u vezi sa ovim zločinom utvrđene su u presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koja je izrečena Momčilu Krajišniku, ratnom predsjedniku Skupštine Republike Srpske, kao i presudama Suda Bosne i Hercegovine izrečenim bivšim policijskim funkcionerima ovog entiteta Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu.

Na Ravnoj gori organizatori okupljanja dodjeljuju povelje pokretima, udruženjima i istaknutim pojedincima za doprinos u očuvanju i njegovanju tradicije, lika i djela Draže Mihailovića, četničkog i ravnogorskog pokreta. S razglasa odjekuju imena pokreta iz različitih gradova u Srbiji, Chicaga, Melbournea, ali i Ugljevika, Gradiške, Vlasenice, Istočnog Sarajeva i Lopara. Pripadnici pokreta u ovim gradovima, u četničkim odijelima, sa šubarama ili šajkačama, primaju ova priznanja ispred stroja.

Priznanja su uručena i predstavnicima udruženja veterana “Garda Panteri” iz Bijeljine i “Mandini Lavovi” iz Ugljevika, kao i članu Pokreta srpskih četnika u otadžbini pod komandom vojvode Slavka Aleksića, jednog od trojice “ravnogoraca” koji su osuđeni na po pet mjeseci zatvorske kazne zbog veličanja četničkog pokreta i Draže Mihailovića u Višegradu, odnosno izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Posthumno priznanje dobija četnički vojvoda Rade Radović, koje preuzima njegov sin.

Pjesmom i srpskim narodnim igrama završava se zvanični dio programa.

“Ravnogorci”, predvođeni s dva konjanika obučena u uniforme vojske Kraljevine Jugoslavije, defiluju kroz visoravan između crkve i spomenika Draži Mihailoviću. Ovu, kao i sve ranije aktivnosti prate stotine okupljenih koji mobitelima i kamerama pokušavaju uhvatiti zanimljive trenutke, pojedince i grupe zbog kojih su putovali i po nekoliko sati kako bi stigli do Ravne gore.

Bio je to znak da je vrijeme za zajednički ručak, koji su nazvali “trpezom ljubavi” i na koji su se u toj koloni zaputili oni koji su željeli nastaviti druženje uz narodnu muziku, razgovor, piće i hranu. Sve to su mogli naći u šatoru nedaleko od crkve, sa stolicama spremnim da prime goste i zastavom na kojoj stoji natpis: “Kad se vojska na Kosovo vrati”.

Na putu do šatora brojni prodavači na štandovima izlažu različite komade odjeće sa slovom Z, simbolom ruske invazije na Ukrajinu. Osim ovih simbola, u ponudi su još i majice s likovima ruskog predsjednika Vladimira Putina, Draže Mihailovića, kao i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) osuđenog na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

???? Danas smo, na Ravnoj Gori, pratili okupljanje članova i simpatizera Ravnogorskog pokreta.

➡️ Simboli podrške invaziji na Ukrajinu, Ratko Mladić, Vladimir Putin, Draža Mihailović, svi rame uz rame. Uz redovno pozivanje na obnovu “velike Srbije”

Više čitajte na @BIRN_BiH pic.twitter.com/kIHSkoGqzT

— Enes Hodžić (@EnesHodzic6) May 8, 2024

Pojedini ljudi iz kolone zaustavljaju se kako bi pogledali i kupili neke od zastava Rusije i Srbije, šajkače sa kokardama ili odjeću sa simbolom “Wagnera”, zloglasne ruske paravojne formacije čiji su članovi učestvovali u borbama u Ukrajini još od 2014. godine, a koju su Sjedinjene Američke Države sankcionisale nakon invazije Rusije na Ukrajinu.

Dok gledamo štand na kome je moguće kupiti različite komade hladnog oružja, poput noževa i bajoneta, pored njega prolazi dječak obučen u odjeću sa četničkim obilježjima i igra se imitacijom jedne od pušaka kakve su korištene u Drugom svjetskom ratu.

Niže, u šumi, na putu sa ispucalim asfaltom koji vodi do crkve i platoa na kojem se okupljaju četničke i ravnogorske organizacije, postavljeni su šatori oko kojih se okupljaju pojedini posjetioci. Uz različite pjesme koje veličaju ove pokrete, druže se uz alkohol i hranu s roštilja, koju sami pripremaju.

Dok iz šatora dopire muzika, automobili i autubosi s registracijama iz BiH i Srbije već odlaze s livada na koje su parkirani. Neki koji ostaju u šatorima planiraju tu biti nekoliko dana, barem do subote, 11. maja, za kada su još neka ravnogorska udruženja najavila svoja okupljanja.

Stav Milorada Dodika više je nego jasan, posebno o naplati sredstava u cijeloj BiH, koja bi bila prikupljana na jedinstveni račun.

Lider SNSD-a poručio je što misli o postojanju BHRT-a i dugu RTRS-a, višem od 60 miliona maraka.

“RTRS ništa nije dužan, neće nikad ni platiti. Mi smo jedini uplaćivali pretplatu, dok Hrvati nisu. A što se tiče tog BHRT – to je nametnuto, to treba biti ukinuto, to nije odraz volje ovih naroda, nikoga…

Mi nemamo nikakve obaveze prema tome i čekat ćemo priliku da to razvalimo do kraja“, kazao je Dodik.

Brutalno nasilje posljednjih dana vrši se nad istraživačkim novinarom Avdom Avdićem, a vrhunac političkih nasrtaja na ovog novinara desio se je jutros kada je Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH u programu N1 zagonetno upitala kako je Avdo Avdić došao do diplome.

“Ova profesija je jako devalvirana. Evo pitajte kolegu Avdu Avdića kako je dobio svoju diplomu”, kazala je Jurišić.

Novinska agencija Patria kontaktirala je tim povodom Avdića, ali i njegovog mentora Najila Kurtića, umirovljenog profesora Univerziteta u Tuzli, inače jednog od najcitiranijih komunikologa u Bosni i Hercegovinu.

Avdić je svoju diplomu dostavio na uvid i objavu, dok je profesor Kurtić podcrtao da je diploma Avdića čista kao sunce.

Avdić diplomirao 2010. u Tuzli

“Veoma se dobro sjećam njegovog rada. Radio je rad na temu međubošnjačkih sukoba u Sandžaku, ne mogu tačno citirati. Rad se sastojao u to vrijeme iz dva dijela. Prvi dio je bio novinska priča, potom sve činjenice i sva građa na osnovu koje je napisana priča, jedan teorijski dio i sinopsis za priču. U okviru tog rada priložio bi se i CD na kome bi bio prilog koji je trebao biti do 20 minuta. On je zahvaljujući svom novinarskom iskustvu, a radio je istraživačke tekstove za Oslobođenje i 60 minuta, napravio zaista profesionalni prilog koji se tada mogao emitovati na svakoj televiziji”, kaže Kurtić.

Dodaje da može reći da je rad Avdića sigurno bio među tri najbolje rangirana rada na kojima je Kurtić bio mentor i koji su odbranjeni na odsjeku Žurnalistike u Tuzli.

“U slučaju da neko hoće da pogleda njegov rad i uvjeri se u moju priču, može bez ikakvih problema. Mi smo te radove odlagali u faultetsku biblioteku. Oni tamo postoje, odete i zatražite. Pa tako može i Duška Jurišić, ona me jako iznenadila. Čak mislim da je ona njegovoj generaciji držala i jedan program koji je organizirao Media Centar Bore Kontića. Duška zna za Avdu, a sad ovi politički obračuni nemaju smisla”, poručio je Kurtić.

Veliko razočarenje za priču Duške Jurišić profesor Kurtić nije krio.

“Mene iznenađuje da na taj način bez činjenica ikakvih nasrne na Avdića. Da postavi onakvo pitanje. Evo da odgovorim ja. Avdo Avdić je diplomirao čisto kao sunce. Njegovi diplomski, ocjene sve je uredno. Ne bih rekao da je bio zlatni student, ali je bio dobar student, uporedo radio, volio bih da su mi svi studenti bili takvi. Duška se opekla. Sve je dostupno i sve se može rekonstruirati. Mi se moramo pobrinuti da činjenice opet budu važne u priči”, dodao je Kurtić.

Upitali smo i za komentar Avdića, a on ističe da su priče neosnovane, te šalje poruku Duški Jurišić.

“Pošto je Duška Jurišić pravnica, a ja nisam, pozivam je da pred TV kamerama napravimo javno nadmetanje u poznavanju pravnih nauka i bh. ustavnih i zakonskih propisa. Pitanja mogu sastavljati i njeni prijatelji. Tek tu ćemo vidjeti šta je ona naučila o pravu tokom studija”, kazao je Avdić.

Jurišić nije jedina iz Vijeća ministara BiH koja učestvuje u harangi na Avdića, jer ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković to radi i duže i brutalnije. S obzirom da je Evropska konvencija o ljudskim pravima iznad Ustava BiH, a da se u ovim napadima krše ljudska prava Avde Avdića i vrši napad na medijsku zajednicu pozivamo predsjedavajuću Vijeća ministara Borjanu Krišto da podnese zahtjev za smjenu Konakovića i Jurišić, piše novinska agencija Patria.