Svijet / Zanimljivosti
Ginekolog iz Šibenika: Radio sam abortuse, a onda sreo Boga na koncertu Parnog valjka
Vjerski portal Bitno.net objavio je veliki intervju s 50-godišnjim šibenskim ginekologom Ivanom Zmijanovićem koji je, kako sam kaže, nekada radio abortuse, a onda ga je Gospodin prosvijetlio i sve je shvatio na koncertu Parnog valjka u Spaladium Areni u Splitu.
“Gospodin mi je usred rock koncerta, u naguravanju s drugim ljudima, darovao neprocjenjivo iskustvo spoznaje. Kao da mi je na trenutak dopustio da sve oko sebe vidim Njegovim očima”, rekao je.
“Nekada sam radio abortuse, ali onda me je Gospodin pretvorio u vojnika koji se bori za djetetov život“.
Na početku je prepričao kako je jednu ženu odgovorio od abortusa:
“Njezin porod nije bio dug i kompliciran, ali se, kao i svaka druga žena u rađaoni, pošteno namučila. Porod je kao križni put, težak i bolan, koji svoj puni smisao prima u onom prekrasnom trenutku kada majka stavi svoju bebu u naručje. Križni put ne bi imao smisla bez uskrsloga Krista. Majka je držala bebu u naručju, poljubila je u čelo i uputila mi pogled prepun suza.
Mislim da mi je htjela zahvaliti. Rekao sam joj da se odmori i izašao iz rađaonice. Zahvalio sam Bogu na svemu. Prvenstveno na ovome daru života, ali i Njegovoj nevjerojatnoj intervenciji u moj život. Naime, nekada sam radio abortuse, ali onda me je Gospodin pretvorio u vojnika koji se bori za djetetov život. U vojnika koji je upravo dobio još jednu bitku.”
Napravio je prvi abortus, a onda se prepoznao u svetom Pavlu
“Prvi abortus napravio sam kao specijalizant. Ne sjećam se konkretnih detalja, ali znam da oko toga nisam previše dramatizirao. Abortus sam doživljavao kao dio našega posla, nešto što moram odraditi. Ne želim se opravdavati kako sam bio zaveden ili u nekoj zabludi. Jednostavno nisam razmišljao o težini i posljedicama toga čina. U Šibeniku je tada bilo znatno više abortusa nego danas, a većinom smo ih radili mi, mladi specijalizanti. Tada sam se pokušao uvjeriti kako se samo pridržavam zakona, odnosno ženama pomažem ostvariti njihovo zakonsko pravo na prekid trudnoće.
Ustvari sam se ponašao kao Savao koji je pristao na kamenovanje svetog Stjepana. Sveti Pavao se prije obraćenja, dok je još bio Savao, poput mene, nije ogriješio na tadašnji židovski zakon. Danas san svjestan kako sam se i ja, poput Savla, pokušao opravdavati kako se pridržavam zakona, ali moje srce je bilo nemirno. Duboko u sebi znao sam da radim nešto protivno Božjoj volji. I to me počelo sve više kopkati. Od tada sam često osjetio potrebu za razgovor sa ženama koje su došle na abortus. Zanimali su me njihovi motivi, što ih je natjeralo na taj težak čin.”
Duhovna obnova
“Za vrijeme duhovne obnove u Lištanima 2014. vozio sam se biciklom kroz Livanjsko polje. Promatrao sam prekrasan pejzaž, zečeve u polju i orlove u zraku. U tom pedaliranju, koje je trajalo možda sat ili dva, pred očima mi je prošao čitav moj život, od djetinjstva do toga dana. Na biciklu sam, uz Isusovu pomoć, posvijestio sve svoje grijehe.
Oplakao sam svaki abortus. Pokajao sam svaku priliku u kojoj sam propustio pomoći nerođenoj bebi. Vrtio sam pedale i plakao nad svime lošim što sam počinio, od abortusa do drugih grijeha. Kada sam se napokon zaustavio i sišao s bicikla, u srcu sam osjetio predivan mir. Znao sam da sam upravo doživio poseban trenutak milosti koji prije nikada nisam osjetio. Bio je to susret sa živim Bogom koji čovjeka mora promijeniti. Jedna naša obiteljska prijateljica nedavno mi je rekla kako se sjeća mojeg povratka s tog bicikliranja. Kaže da sam imao takav izraz lica da je odmah znala kako sam doživio nešto čudesno.”
Susret s Bogom na koncertu Parnog valjka
“Prije nekoliko godina bio sam sa svojom suprugom na koncertu Parnog valjka u splitskoj Spaladium Areni. Aki je pjevao Molitvu. Posebno me se dojmio onaj stih u kojem pjeva kako smo ‘pred Bogom svi isti’. Gospodin mi je usred rock koncerta, u naguravanju s drugim ljudima, darovao neprocjenjivo iskustvo spoznaje. Kao da mi je na trenutak dopustio da sve oko sebe vidim Njegovim očima.
Na koncertu sam shvatio kako smo pred Bogom svi jednaki: i ja kao liječnik, ali i ona žena koja namjerava prekinuti trudnoću. Niti sam ja bolji od nje niti je ona gora od mene. Bog me je pozvao da joj pomognem. Isus nam je dao primjer. On je sigurno ne bi osudio, nego bi, kao u onoj situaciji s preljubnicom, zaustavio kamenovanje. Isus nije rastjerao svjetinu ili im zaprijetio da je ostave na miru. Ljudi su se zaustavili jer su u Njemu prepoznali milosrđe. Uplašili su se jer su spoznali da Isus poznaje njihovo srce, sve njihove grijehe i dvoličnosti.”
“U smrtnoj opasnosti su duše liječnika koji izvode abortus”
“Ljudi me pogrešno doživljavaju kao borca za nerođene bebe. Istina je ustvari drukčija. Ja vjerujem da se u bolnicama ne odvija borba za nerođene, nego za nas rođene. U tom trenutku u smrtnoj opasnosti nalaze se duše liječnika koji izvode abortuse, ali i roditelja koji su pristali ubiti svoje dijete. Siguran sam da bebe nisu u opasnosti. Ako ih njihove majke doista odbace, Bog će ih namiriti, On će se pobrinuti za njih.
Nerođene bebe će sigurno biti dobro. Bog će sebi vratiti onaj predivni poklon, koji je bio namijenjen nama. U svim bolnicama, u svijetu i u Hrvatskoj, na svim mjestima u kojima se rade abortusi, zapravo se vodi borba za našu dušu”, zaključio je u intervjuu za Bitno.net.
2008. zaboravio pacijenticu u ordinaciji
Zmijanović je 2008. završio u medijima nakon što je zaključao svoju pacijenticu u hodniku ordinacije, pisala je tada Slobodna Dalmacija, prenosi Index.
Naime, doktor Ivan Zmijanović s Odjela za ginekologiju šibenske bolnice zaboravio je da mu je pacijentica još uvijek u ordinaciji, zatvorio ključem vrata i otišao kući. I dok su je u čekaonici čekali snaha i dvogodišnja unuka, 50-godišnja pacijentica nije mogla izaći iz ambulante.
Medicinsko osoblje ju je gledalo kroz staklo na vratima hodnika i nije joj moglo pomoći, jer je jedino Zmijanović imao ključ i nije se javljao na mobitel. Gospođa je cijelo vrijeme bila na mobitelu sa sinom, koji je pozvao i vatrogasce, no njihova pomoć nije bila potrebna – puštena je na slobodu tek kada se pojavila jedna čistačica koja je imala rezervne ključeve.
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Cazinprije 4 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Religijaprije 5 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 5 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 3 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
-
Religijaprije 17 sati
Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro
You must be logged in to post a comment Login