Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prisustvovao je Samitu Evropska unija – Zapadni Balkan, održanom u sjedištu Evropskog vijeća u Bruxellesu, na poziv predsjednika Evropskog vijeća Antónia Coste i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen.

Obraćajući se liderima država članica Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana, Komšić je iznio otvorenu i oštru ocjenu stanja evropskih integracija Bosne i Hercegovine, upozorivši na unutrašnje blokade, zloupotrebu etničkog veta, ali i na, kako je naveo, opasne narative koji se koriste kako bi se zaustavio evropski put zemlje.

Posebno je naglasio da se lažna teza o “radikalnom islamizmu” koristi kao politički alat za delegitimizaciju proevropske većine u Bosni i Hercegovini, prvenstveno Bošnjaka, te kao sredstvo za očuvanje statusa quo i blokadu demokratskih procesa.

Komšić je poručio da je ključ rješenja u jačanju stvarne demokracije, uklanjanju etničkih blokada i dosljednoj primjeni evropskih vrijednosti, upozoravajući da trenutna struktura vlasti omogućava manjini da zaustavi volju većine građana, i time ugrozi budućnost Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji.

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Predsjedniče Evropskog vijeća, gospodine Costa,
Predsjednice Evropske komisije, gospođo von der Leyen,
Kolege predsjednici,
Dame i gospodo,

Predsjedniče Costa, predsjednice von der Leyen, zahvaljujem se na pozivu za učešće na ovogodišnjem Samitu EU – Zapadni Balkan. Iskoristit ću ovu priliku da podijelim svoj pogled na budućnost integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

U tom nastojanju imam dilemu do koje mjere kritizirati izostanak ozbiljnih postignuća Bosne i Hercegovine na putu ka EU, te kako izraziti svoje razočarenje i zabrinutost za budućnost procesa proširenja na Zapadni Balkan.

Svjedočili smo, nažalost, neuspjehu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine da, u nekoliko pokušaja, usvoji prijedloge Zakona o sudovima, Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, kao i Odluke o uspostavi Ureda glavnog pregovarača, kojeg, u konačnici, mora imenovati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Kako uopće komentirati neispunjavanje ovih elementarnih zahtjeva, kada se od Bosne i Hercegovine očekuju dodatni napori na ispunjenju 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije iz 2019. godine?

Prije svega, dozvolite mi da izrazim zadovoljstvo pojedinim tačkama iz nacrta zaključaka Evropskog vijeća o Bosni i Hercegovini, koje će se sutra razmatrati, a u koje sam imao uvid. Prvenstveno, riječ je o „neupitnoj predanosti EU perspektivi Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, ujedinjene i suverene zemlje“.

Nadalje, ističe se da Bosna i Hercegovina mora „osigurati jednakost i nediskriminaciju svih građana, prvenstveno provedbom grupe presuda Sejdić–Finci koje je donio Evropski sud za ljudska prava“, uz jasno naglašavanje da „nijedan korak koji bi otežao implementaciju tih presuda ili produbio podjele ne smije biti napravljen“.

Također se u potpunosti slažem s ocjenom da „integritet izbornog procesa mora biti unaprijeđen prije održavanja općih izbora 2026. godine“.

Istina je da smo ratificirali sporazum o saradnji s Eurojustom. Sporazum s Frontexom već je u privremenoj primjeni, što je omogućilo raspoređivanje Frontexovog osoblja. Zakon o zaštiti ličnih podataka i Zakon o graničnoj kontroli izmijenjeni su kako bi ispunili neophodne uvjete.

Konačno, Reformska agenda usvojena je u posljednjem trenutku kako bi se omogućila provedba Plana rasta za Bosnu i Hercegovinu.

Ipak, još uvijek trebamo imenovati koordinatora za provedbu Plana rasta, kao i IPA koordinatora, te razviti Nacionalni plan usvajanja pravne stečevine Evropske unije. Kao i mnogi građani Bosne i Hercegovine, smatram da je to premalo i presporo.

Kako i sam nacrt zaključaka Evropskog vijeća konstatuje, „reformska dinamika je i dalje zaustavljena“. To će se neminovno odraziti na dalju provedbu Plana rasta, Zelene i Digitalne agende.

Očekujem da će imenovanje koordinatora za Plan rasta i IPA koordinatora postati predmet stalnih političkih borbi zasnovanih na etničkoj raspodjeli moći.

Čak je i diversifikacija naše opskrbe plinom, koji trenutno dolazi isključivo iz Rusije, predmet političkih uslovljavanja od strane vladajućeg HDZ-a BiH, stranke koja kontrolira lokalne institucije na teritorijama kroz koje Južna plinska interkonekcija treba proći. Ovaj južni plinovod treba povezati Bosnu i Hercegovinu s LNG terminalom na Krku u Hrvatskoj.

Ta činjenica koristi se kao sredstvo pritiska na multietničke političke stranke u Bosni i Hercegovini da prihvate izborni zakon koji dodatno produbljuje etničke podjele, suprotno presudama Evropskog suda za ljudska prava.

Sada imamo novi element – jasno iskazan interes Sjedinjenih Američkih Država da razviju, izgrade, održavaju i upravljaju tim plinovodom. To bi moglo predstavljati rješenje.

Uvođenje digitalnog signala bilo je blokirano gotovo deceniju, sve do sredine ove godine, kada je taj proces postepeno započeo. Ipak, to nije pomoglo Javnom servisu i BHRT-u, koji se suočava s ogromnim dugovima zbog opstrukcija entiteta u raspodjeli prihoda. To može dovesti do gašenja javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine.

Ako me pitate kako izaći iz svih ovih problema i kako pravilno pristupiti izazovima, moj odgovor je jasan – putem demokratije.

Kako sam shvatio, Evropska komisija je nedavno predstavila dokument pod nazivom „Evropski demokratski štit“, kojim se predlaže niz konkretnih mjera s ciljem jačanja, zaštite i promocije snažnih i otpornih demokratija širom Evropske unije. Smatram da i države kandidati trebaju na neki način biti uključene u taj proces.

Vjerujem da je jedan od ključnih problema koji generira stagnaciju u Bosni i Hercegovini upravo nedostatak istinske demokratije.

Prije tri decenije, Dejtonski mirovni sporazum kreirao je ustavni okvir u kojem je demokratija deformisana etničkom podjelom moći u donošenju odluka. Ideja da se etničkim balansom zaustavi rat rezultirala je dubokim funkcionalnim disbalansom u miru.

Zbog toga danas dva etnička ministra mogu preglasati svojih osam kolega u Vijeću ministara i blokirati ključne odluke na evropskom putu. U Parlamentarnoj skupštini potrebne su etničke i entitetske većine koje mogu zaustaviti čak i prijedloge koji su prošli Vijeće ministara, posebno u slučaju krhkih koalicija.

U Predsjedništvu Bosne i Hercegovine potrebna je apsolutna jednoglasnost u pitanjima odbrane i oružanih snaga, a samo jedan uslovni veto može blokirati vanjskopolitičke odluke. Zbog toga je naše usklađivanje sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU izuzetno teško, naročito u ovako složenim geopolitičkim okolnostima.

Da se primjenjuju principi pune demokratije, sve navedene odluke na evropskom putu Bosne i Hercegovine mogle bi se donositi bez veta, i uvjeren sam da bismo bili među najnaprednijim kandidatima za članstvo u EU.

Nažalost, trenutna etnička raspodjela moći onemogućava istinsku proevropsku političku većinu da donosi odluke. Istovremeno, Bošnjaci – koji najviše podržavaju evropski put – lažno se etiketiraju kao „radikalno-islamistički“, što nikada nisu bili.

Cilj takvog narativa je delegitimizacija njihovog evropskog potencijala i sprečavanje primjene pune demokratije. Radikalne desničarske i anti-evropske stranke iz Evropske unije, regiona, kao i njihovi politički sateliti u Bosni i Hercegovini, snažno podržavaju ovaj narativ s krajnjim ciljem da se Bosna i Hercegovina zaustavi na svom evropskom putu i izbriše s političke mape Evrope.

Njihov plan je blokada institucija Bosne i Hercegovine, onemogućavanje donošenja odluka, sprječavanje održavanja Općih izbora 2026. godine kroz uskraćivanje finansiranja izbora, te izazivanje konflikata i širenje narativa o Bosni i Hercegovini kao propaloj državi, u očekivanju povoljnog geopolitičkog trenutka za njen raspad.

Mora biti jasno da ove anti-evropske snage u tome neće uspjeti. Međutim, njihovi pokušaji mogu ozbiljno ugroziti evropski put Bosne i Hercegovine.

Neće uspjeti jer je većina građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, protiv takvog scenarija. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se oko 70 posto građana Bosne i Hercegovine zalaže za članstvo u Evropskoj uniji.

To je zato što demokratija i san o evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine moraju – i hoće – prevladati. San da demokratija u Portugalu, Njemačkoj i Bosni i Hercegovini znači isto.

Raport