Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Djeci je rutina potrebna jer im daje osjećaj sigurnosti i pomaže im da razviju samodisciplinu. Ljudi se boje mnogih stvari, ali “nepoznato” im je najteže podnijeti, kao naprimjer javni nastup ili čak smrt, jer je to najmanje poznato za većinu.

Dječiji strah od nepoznatog uključuje sve, od sumnjivog novog voća do velike promjene u životu. Nažalost, djeca se suočavaju sa promjenama svakodnevno, što daje mogućnost za rast, ali je ujedno vrlo stresno.
Odrastanje samo po sebi podrazumijeva konstantne promjene. Bebe i todleri se odriču dojenja, duda, flašica, krevetića, svoje pozicije bebe u kući. Novi učitelji i školske kolege dolaze i odlaze svake godine. Oni se bore, uče nove vještine i usvajaju nove informacije zapanjujućom brzinom – od čitanja i prelaska preko ulice, do učenja fudbala i vožnje bicikla. Nekolicina djece živi u istoj kući svo svoje djetinstvo; većina se preseli par puta, često i u druge gradove ili nova susjedstva ili nove škole.

I samo su neke od ovih promjena u okviru onog što dijete može kontrolisati.

Djeca, za razliku od nas, se bolje snalaze sa promjenama, ako su očekivane i javljaju se u okvirima poznate rutine. Predvidiva rutina omogućava djeci da se osjećaju sigurnije i da razviju osjećaj da oni upravljaju svojim životom. Kada ojaćaju taj osjećaj, mogu se suočiti i sa krupnijim promjenama kao što su odlasci u školu bez pratnje, plaćanja kupljenog u prodavnicama, odlazak u kamp.

Nepredvidive promjene – neočekivani poslovni put majke, selidba najboljeg prijatelja ili još drastičnije razvod roditelja ili smrt nana ili djedova – umanjuju osjećaj sigurnosti i sposobnosti da se nose sa životnim izazovima i dijete se osjeća anksiozno i manje sposobno da se nosi sa životnim oscilacijama. Naravno, mnoge promjene se ne mogu izbjeći. Baš zbog toga mi djeci nudimo predividive rutine kao temelj za njihov život – tako da mogu sazriti dovoljno da izdrže velike i neočekivane promjene kada se one pojave.

Iako bi pomoć djetetu da se osjeća sigurnije i spremnije uhvatiti se u koštac sa novim izazovima i razvojnim zadacima bio dovoljan motiv da im se ponudi rutina i struktura u njihovim životima, postoji i druga važna razvojna uloga strukture i rutine. Struktura i rutine uče djecu da konstruktivno kontrolišu sebe i svoje okruženje.

Djeca koja dolaze iz neorganizovanih domova, gdje se stvari ne ostavljaju na njihovo mjesto neće nikad naučiti da život može teći lakše ako se stvari malo bolje organizuju. U domovima gdje ne postoji vrijeme i mjesto za obavljanje domaćeg zadatka, djeca nikad ne nauče da sjednu i smire se dok ne obave zadatak koji im nije baš najugodniji. Djeca koja ne razviju rutinu brige o sebi, od spremanja pa do hranjenja, neće se moći brinuti o sebi ni kada budu mladići i djevojke. Struktura nam omogućava da internaliziramo konstruktivne navike (da one krenu od nas, a ne da nas na njih neko podsjeća*).

Neće li previše strukture sputati naš osjećaj za spontanost i kreativnost?

Hoće, ako je predstavljeno bez imalo osjećaja. Postoje vremena kad je pravila korisno prekršiti, kao naprimjer da se ostane kasno budan da bi se posmatralo pomračenje ili ostaviti neoprano suđe da bi se igralo neke zabavne porodične igre. Čak i najkreativniji umjetnici su počeli tako što su usvojili određena ponašanja u prošlosti i pronašli vrhunac svog kreativnog izraza radeći u granicama specifičnih pravila koja su sebi postavili.

Nema razloga da struktura bude nametnuta. O njoj razmišljajte kao o svom prijatelju, tako što ćete određe rutine i navike koristiti da biste život učinili lakšim i udobnijim. Ne samo da će djeca osjećati sigurnost, nego će internalizirati sposobnost da oni strukturiraju vlastite živote.

Znači li ovo da i za novorođenčad trebaju rutinu?

NE! Novorođenčad “govore” šta im treba. Hranimo ih kad su gladni, presvlačimo kad su mokri. Vremenom, oni uče prvi korak rutine: Noću spavamo. Forsiranje novorođenčeta da se prilagodi našoj rutini nije odgovor na njegove potrebe. Ono nije sposobno da im se prilagodi. Ako potrebe novorođenčeta nisu zadovoljene ono će osjećati kao da je svijet mjesto gdje se osjeća nezadovoljenim tako da drami sve dok mu se ne udovolji.

Kako novorođenče prelazi iz te faze u fazu bebe, počet će uspostavljati vlastitu rutinu. Možemo im pomoći tako što dan strukturiamo oko njihovih potreba tako naprimjer prilagodimo sve za popodnevni san onda kada beba obično spava. Postepeno, vremenom možemo odgovoriti prirodnom rasporedu hranjenja i spavanja stvarajući rutinu na osnovu signala koje nam beba šalje, tako da odgovara za cijelu porodicu.

Sedam koristi od razvoja rutine kod djece

Eliminišu se borbe moći

Rutine eliminišu borbe moći, jer djetetu ne šefujete stalno. Aktivnost (pranje zuba, spavanje, gašenje TV-a za vrijeme obroka) je jednostavno nešto što radimo svakodnevno. Roditelj prestaje biti loš momak, i negodovanje je uveliko smanjeno.

Rutina pomaže da djeca sarađuju

Rutinom djeca bolje sarađuju, što smanjuje stres i anksioznost svima. Kad svi znamo šta slijedi, imamo dovoljno vremena da se pripremimo za to, tako da niko nema osjećaj da ga neko tjera na nešto ili da su roditelji arbitri u nesporazumima.

Rutina pomaže djeci da se nauče preuzeti kontrolu nad svojim aktivnostima

Vremenom, djeca nauče da sami peru zubiće, pakuju rusake i ostalo, bez potrebe za stalnim podsjećanjem. Djeca vole da su oni glavni u pogledu svog života. To im povećava osjećaj sposobnosti da nešto sami obave i da to urade na ispravan način. Djeca koja se osjećaju nezavisnim i sposobnim imaju manju potrebu da se bune i kontriraju.

Djeca se uče konceptu radovanja za stvari u kojima uživaju

To djecu čini sretnim iako imaju zahtjevan raspored. Možda će željeti ići na igralište sada, ali ako se zna da se na igralište uvijek ide poslijepodne, onda će sa radošću čekati taj momenat.

Redovna rutina djeci pomaže da idu spavati na vrijeme

Rutine djeci omogućavaju da stvari obave na vrijeme, tako da naveče mogu lakše zaspati.

Rutina omogućava da djeca imaju posebne momente sa roditeljima

Svi znamo da se sa djecom moramo povezati svaki dan, ali ako nam je fokus na tome da ih svaku noć ubjeđujemo da idu u krevet, gubimo tu mogućnost da se povežemo. Ako i naše momente povezivanja obavljamo kao rutinu, postaće nam dobra navika. Pomazite se s djetetom čim se probude ujutro ili kada se vratite kući: “ Gdje su moje oči, koje toliko volim?” ili imenujte ritual recimo dok ga sušite poslije kupanja: “Posušimo tvoja stopala…koljena, noge, stomak…” Rituali kao ovi vas usporavaju, čine prisutnimm i povezuju sa djetetom pa ako i njih učinite dijelom vaše rutine, oni grade snažnu sigurnost kod djeteta, povezuju vas s djetetom i čine ga više spremnim za saradnju.

Rutina pomaže roditeljima u pogledu ispunjanja obaveza koja djeca imaju svakodnevno

Ako je sve borba, roditelji posustanu, onda djeca gledaju TV više, ne peru zubiće navečer i slično. Sa rutinom, roditelji će vrlo vjerovatno imati viša očekivanja od djece u pogledu zdravih navika, jer je to jednostavno nešto što se tako radi u našoj kući. Rezultat: porodica za zdravim navikama, gdje stvari idu glatko i jednostavno.

*Preduslov za sve ovo je: uporan roditelj. Ne nasilan, ne agresivan, nego strpljiv, uporan i ustrajan roditelj. Znamo, kao odrasli, da je za neku naviku potrebno 21 ili 40 dana da se izgradi. Dozvolite i svojoj djeci taj period navikavanja, ako ih prethodno niste učili rutini, nemojte ih ružiti ako se bune, ali budite ustrajni i strpljivi. Uvijek neka bude princip: u našoj kući je to pravilo. Možete zajedno s djecom sjesti i napisati zajednička pravila ponašanja i onda ih podsjetiti. Ona će ih vjerovatno lakše usvojiti ako budu svjesni da su i oni učestvovali u njihovom stvaranju (za uzrast 4+).

Izvor: ahaparenting.com/parenting-tools/family-life/structure-routines

*Prijevod i prilagodba: Albabi tim

akos.ba

Iako statistike pokazuju da električni automobili ne planu češće od benzinaca ili dizelaša, karakteristika požara kod električnih vozila i dalje izaziva zabrinutost. Naime, takvi požari su teži za gašenje, posebno kada se dogode tokom punjenja vozila.

Nedavni primjer dolazi iz Velike Britanije, gdje je električni Mercedes-Benz EQA, vrijedan 60.000 eura, eksplodirao i izazvao požar u domu Scotta i Georgine Bayliss u Sprattonu.

Scott Bayliss opisao je trenutak eksplozije: “Gledali smo televiziju i odjednom se začuo prasak. Moj sin je mislio da je vatromet, ali zatim smo čuli snažnu eksploziju, poput bombe. Vatra je bila posvuda, a žestina plamena koja je zahvatila automobil i pročelje kuće bila je zastrašujuća.”

Na sreću, porodica je uspjela izaći iz kuće, dok je Scott pokušavao obuzdati vatru pomoću šmrka i vode.

Vozilo, koje je imalo više od 75.000 kilometara, bilo je spojeno na punjač kad je došlo do eksplozije. Baterija se nekontrolisano pregrijala, a vatra je eskalirala. Vatrogasci upozoravaju da za gašenje požara na električnim vozilima često treba više od 10.000 litara vode, u usporedbi s oko 2700 litara potrebnih za gašenje benzinskih i dizelskih vozila.

Index.hr