Nenad Stevandić jučer je proglašen za predsjednika Narodne skupštine RS-a.

Nakon trosatnog cirkusa, “alo momak ođe obadanja”, Stevandić, inače lider stranke Ujedinjena srpska, izabran je za šefa ovog entitetskog tijela.

A, ko je Nenad Stevandić?

U septembru 2020. objavili smo tekst s naslovom “Hoće li i kada Nenad Stevandić odgovarati za ratne zločine?”.

Inače, Stevandić je rođen u Drvaru 1966. godine. Živi u Banjoj Luci sa suprugom Natašom, sinovima Danilom i Srđanom te kćerkom Anom. U biografiji navodi da je Medicinski fakultet završio u Banjoj Luci 1995. godine, a otorinolaringologiju specijalizirao u Beogradu 2002. godine.

Nakon završetka studija zaposlio se u Kliničkom centru Banja Luka, a prvi put se učlanio u političku partiju 1990. godine kada je osnovana Srpska demokratska stranka (SDS) i njen član je bio narednih sedam godina, dakle do 1997. Odlazio je i vraćao se SDS-u u više navrata, sve do 2015. godine kada je osnovao stranku Ujedinjena Srpska, kojoj je bilo zabranjeno učešće na Lokalnim izborima 2020. godine.

Vratimo se sad na tekst koji smo objavili prije više od dvije godine, u kojem iz Doktorove biografije izdvajamo sljedeće:

 

 

“…svoj ljekarski ‘humanizam’ nije pokazao u aprilu 1992. godine kada je na čelu Srpskih odbrambenih snaga (SOS) predvodio vojne snage koje su najprije zauzele Banja Luku i počele progon Hrvata i Bošnjaka, te dva mjeseca kasnije učestvovale u etničkom čišćenju bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Kotor Varoši, o čemu postoje i snimci.”

No, to je samo dio bogatog Doktorovog iskustva.

O djelovanju SOS-a postoje mnogi dokumenti, ali i brojna svjedočenja koja su bila temelj za mnoge optužnice podignute protiv srpskih oficira u Haagu. Ono što je nedvosmisleno, to je da u više predmeta u Haaškom tribunalu potvrđeno da je upravo Stevandić bio na čelu SOS-a (Crvene beretke).

O Stevandićevom “ratnom putu” direktno govori i pravosnažna presuda protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina, bivših čelnika policije RS-a, iz juna 2016. godine. Oni su za ratne zločine u više općina u Bosni i Hercegovini pravosnažno osuđeni na po 22 godine zatvora.

Uz Stanišića i Župljanina, među učesnicima UZP-a je bio i Nenad Stevandić, te, prema Haagu, “odabrano društvo” u kojem su, također, bili: Radoslav Brđanin, general Momir Talić, Slobodan Milošević, general Ratko Mladić, Radovan Karadžića, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Slobodan Dubočanin i Simo Drljača, Darko Mrđa, Ljuban Ećim…

Stevandić, kao šef, a Slobodan Dubočanin, kao pripadnik SOS-a, bili su članovi Izvršnog vijeća Autonomne Regije krajina (ARK) u kojem je bio i bivši predsjednik RS-a dr. Rajko Kuzmanović – Dodikov kadar. U tom periodu Stevandić je često kontaktirao i sa zločincem Radovanom Kradžićem, te su u Haagu prezentirani njihovi razgovori u periodu od 31. augusta 1991. do 11. januara 1992. godine. To govori o Stevandićevoj važnosti u prvim danima borbe za “srpsku stvar”!

Haški tužilac je tvrdio da su Nenad Stevandić i Slobodan Dubočanin “fizički izvršili neka od krivičnih djela”… Nakon što su 2016. pravosnažno osuđeni Stevandićevi “ratni drugovi” Stanišić i Župljanin, neobično je da se Tužilaštvo BiH (barem javnosti to nije sasvim poznato) nikada nije zainteresiralo za ulogu SOS-a koji je bio “operativno sredstvo koje je doprinijelo provođenju Strateškog plana”.

Šta je strateški plan: “Pretresno vijeće je već konstatiralo da je tokom druge polovine 1991. godine rukovodstvo bosanskih Srba, uključujući i članove Glavnog odbora SDS-a i druge članove SDS-a, kao i predstavnike oružanih snaga srpske nacionalnosti, razradilo Strateški plan ‘u cilju međusobnog povezivanja područja BiH na kojima su živjeli Srbi, ostvarivanja kontrole nad tim područjima i stvaranja zasebne države bosanskih Srba, iz koje bi većina nesrba bila trajno uklonjena’.”

“Monstrum pokušava sakriti svoju jezivu ulogu i u drugim ubistvima, progonima, pljačkama, dizanjima u vazduh eksplozivnim napravama kuća i poslovnih prostora nesrpskog stanovništva, kao i Srba koji su se protivili ubijanju, mučenju progonima nesprkog stanovništva.

Monstrum Stevandić je činio zločine u ratu, za to postoje brojni dokazi, saslušavan je zbog toga, iako laže da nije, a počinio je brojne zločine i nakon rata. I nastavlja da ih čini”, piše i Slobodan Vasković o novom šefu NS RS-a.

Vasković ga dovodi direktno u vezu s ubistvom Miodraga Šušnice, policijskog inspektora:  “Uloga Nenada Stevandića opisana je u dokumentima operativaca i saradnika DB/MUP Srbije.”

Šušnica je, podsjetimo, ubijen 10. aprila 1992. godine u kafeu “Kajak” u Banjoj Luci. Detalje Vaskovićevog pisanja o ovoj likvidaciji možete pročitati OVDJE.

U aprilu ove godine, na Sudu BiH se ponovo spominje Stevandićevo ime i to na suđenju za zločine počinjene na području Kotor-Varoši 1992. godine, kada je svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine opisao je ulazak jedinice za posebne namjene u ovaj grad, te akcije na sela Večiće i Bilice.

Svjedok je bio Dragoslav Trninić koji je ispričao da je 1992. godine pristupio Jedinici za posebne namjene pri Centru službi bezbjednosti (CSB). On je tada naveo da su komandanti jedinice bili Nenad Kajkut, Ljuban Ećim, Zdravko Samardžija i Nenad Stevandić.

Prije 12 godina, Stevandić je, odgovarajući na pitanja novinara o njegovoj umiješanosti u zločine odgovorio:

“Svaki navodni dokument na osnovu koga se tvrdi da sam ja bio komandant SOS-a ili bilo koje formacije je neistinit i nerelevantan jar ja nisam imao podređene u toku otadžbinskog rata, pa shodno tome nisam mogao nikome komandovati. (…)

U Tužilaštvu BiH nisam saslušavan kao osumnjičeni, ali jesam dao izjavu u svojstvu svjedoka o događajima van Banje Luke. (…)

Da ne zaboravi,m pa budem predmet novih pitanja i podpitanja ako i niste pitali, saslušan sam i od strane haških istražioca, dva dana zaredom u Banjoj Luci u svojstvu svjedoka pre više od 5 godina.”

Državnom tužilaštvu smo i prije dvije godine uputili upit s pitanjem da li postoji predmet “Stevandić” i istražuje li se njegova ratna uloga, a, ako ne, namjerava li to učiniti. Odgovora nema.

Na česte prozivke da je tokom rata na čelu parapolicijskih snaga počinio ratne zločine u Banjoj Luci i okolini (ne samo nad Bošnjacima i Hrvatima, nego i uglednijim Srbima) redovno odgovara da je “ponosan na sve što je uradio u ratu”.

Štaviše, svojevremeno je tvrdio da je on tokom rata bio samo student medicine!?

A, ko je i šta je Stevandić neka pokažu snimci i dokumenti koje danas objavljujemo.