Pop Momčilo Đujić, koji je četnik postao 1935., a vojvoda 1942. godine, bio je zločinac, koljač, ubica, pljačkaš, silovatelj, kvisling koji je sarađivao s italijanskim i njemačkim okupatorima. I kada je trebalo, blisko sarađivao s ustaškim Pavelićevim snagama. Kukavica koja je, nakon što su njegove četničke kokošare konačno razbile partizanske snage, uz pomoć ustaša i Nijemaca pobjegao.

U SAD-u i Kanadi je djelovao kroz velikosrpsku organizaciju Ravna Gora.

Godine 1989. dodijelio je titulu četničkog vojvode osuđenom ratnom zločincu Vojislavu Šešelju. Tada je poučio Šešelja neka “izgna sve Hrvate, Albance i ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla” te se obećao vratiti iz izbjeglištva u Sjedinjenim Američkim Državama u otadžbinu, samo ukoliko Šešelj uspije “očistiti Srbiju sve do posljednjeg Židova, Albanca i Hrvata”.

Đujić kao četnički “nadvojvoda” novčano je podupirao četnike koji su početkom 1990-ih ratovali u BiH i Hrvatskoj, te ih ohrabrivao slanjem četničkih odlikovanja i proglašenja vojvodama.

SFRJ nije uspjela od SAD ishoditi izručenje Momčila Đujića, makar je izručenje tražila više puta (čak je SRJ to zahtijevala 1991. godine). Republika Hrvatska je u maju 1999. godine također zahtijevala izručenje bivšeg četničkog vojnog vođe zbog optužbe za ubistva najmanje 1.500 osoba na području Knina, Vrlike, Sinja, Šibenika i Otočca. Đujić je umro 11. septembra 1999. godine u Chicagu.