MERCEDES-BENZ je unaprijedio svoj sustav automatizirane vožnje DRIVE PILOT i sada je dobio odobrenje Njemačkog saveznog ureda za motorni promet. Modeli s novim sustavom moći će sami voziti do brzina od 95 kilometara na sat na autocestama diljem Njemačke, piše Automotive World.

Ovo ažuriranje čini DRIVE PILOT najbrže certificiranim sustavom za uvjetno automatiziranu vožnju (SAE‑Razina 3) u serijski proizvedenom vozilu, a bit će dostupno početkom 2025. godine. Opcionalno je dostupan u dvije luksuzne limuzinske klase – S-Class i EQS. Cijena DRIVE PILOT-a ostaje nepromijenjena (počinje od 5950 eura s uključenim PDV-om).

Automobili opremljeni DRIVE PILOT-om, koji su već proizvedeni, dobit će ažuriranje besplatno – putem interneta (Over-the-Air Update) ili tijekom posjeta servisu. Nema potrebe za mijenjanjem bilo kojih komponenti vozila za ovu softversku nadogradnju.

Dok automobil vozi, vozač može gledati film

“S inovativnim tehnologijama iz Mercedes-Benza uvijek želimo ponuditi našim kupcima dodatnu vrijednost. Kada je DRIVE PILOT aktiviran, moguće je posvetiti se drugim stvarima dok automobil preuzima zadatak vožnje.

S dodatno razvijenom verzijom, koju je sada certificirao Njemački savezni ured za motorni promet, to je sad moguće pri brzini od 95 km/h pod određenim uvjetima.

Vrlo sam ponosan što najbrži sustav za uvjetno automatiziranu vožnju na svijetu dolazi iz Mercedes-Benza. Uvjeren sam da smo s našim pristupom fokusiranim na sigurnost na pravom putu prema proslavi novih prekretnica u automatiziranoj vožnji u skoroj budućnosti”, rekao je Markus Schäfer, član uprave Mercedes-Benz Group AG te glavni tehnički direktor, piše Index.

S ovom najnovijom nadogradnjom, DRIVE PILOT se može koristiti u prometu pri brzinama do 95 km/h pod određenim uvjetima na cijeloj njemačkoj mreži autocesta dugoj 13.191 km.

Ovo omogućuje kupcima da češće i dulje vrijeme voze u automatiziranom načinu rada, dok svoje slobodno vrijeme koriste na bolji način. Kada je DRIVE PILOT aktiviran, vozaču je zakonski dopušteno uživati u drugim aktivnostima, poput gledanja televizije ili čak streamanja filma, čitanja novina (fizičkih ili putem MBUX sustava), rada ili jednostavno opuštanja dok automobil vozi u uvjetno automatiziranom načinu.

Koliko često zimi automobil mora u autopraonicu? U principu onoliko često koliko u ljetnim mjesecima. Čak i zimi perite kada imate osjećaj da je pranje jednostavno dobro za vaše vozilo.

Je li istina da je automobil zimi izuzetno zagađen ostacima soli na cesti? Da i ne. Izjava da zimska prljavština – agresivna, slana lužina – ima izuzetno korozivan učinak na lak, tj. da je treba uklanjati što je češće moguće, odnosi se samo na prethodno oštećeno lakiranje ogrebotinama ili perutanje. Međutim, besprijekorne površine boje mogu se lako nositi s naslagama prljavštine. Potkonstrukcija vozila također obično nema problema s korozijom: s tvornički izrađenim dihtunzima, poboljšanom zaštitom donjeg dijela i upotrebom pocinčanog lima, to je veći problem za starija vozila.

Kada zimi ne biste trebali ići na autopraonicu? Na ekstremnim temperaturama ispod -10 stepeni. Trebali biste izbjegavati termički šok ako voda iz autopraonice, koja je na 10 do 30 Celzijevih stepeni udari u dijelove vozila koji su nedavno bili izloženi hladnoći. Dugoročno površine s oštećenom bojom trpe dodatni toplotni udar.

Prije ulaska u autopraonicu neophodno je ukloniti sve ostatke snijega i leda. Jer struganje leda može oštetiti lak vozila!
Koji se programi pranja preporučuju zimi? Isto vrijedi i zimi: u principu, jeftino je dobro i dovoljno – glavno je prvo dobro isprati vozilo kako bi se uklonile nečistoće i spriječilo oštećivanje boje na četkama.

Dodatni i skupi programi s vrućim voskom ili zaštitom donjeg dijela nisu potrebni iz perspektive vozila. Važnije je da vaš automobil s vremena na vrijeme provjeri stručnjak. Prije i poslije zimske sezone, oštećenja zaštite donjeg dijela mogu se otkriti i popraviti na platformi za podizanje – hrđa tada nema šanse.

Nekoć jedan od najjeftinijih novih automobila na američkom tržištu, a dugo i jedno od najpreziranijih vozila na planeti, Yugo počinje biti tražena roba na tamošnjem tržištu kolekcionarskih automobila.

U panteonu automobila koji se smatraju neoporavljivim na bilo koji način, i slove za legendarni flop odmah mnogi pomisle na Edsel, Aztek, Pacer, Rodius i druge. Jedan stoji iznad svih (ili možda ispod), a to je Yugo. Sredinom osamdesetih se Fiat upravo povukao s američkog tržišta i ostalo je upražnjeno mjesto za neki jeftini auto brand.

A pored toga, Yugo je koristio dosta dijelova talijanskog prizvođača. Mona Lisa loših automobila bila je od prvog dana na udaru Jay Lena, koji se redovito u svojoj emisiji Tonight Show šalio s malim hatchbackom.

Inače, priču o jugoslovenskom “poslu stoljeća” je započeo tamošnji poduzetnik Malcolm Bricklin koji je, prema njegovim riječima, nakon prvotnog kraha sa Subaruom i prekida saradnje s Bertoneom, tražio najjeftiniji automobil na svijetu.

Pronađen je u Jugoslaviji. Gospodin Bricklin otišao je tamo i naišao na “fabriku s 50.000 ljudi koja bi trebala realno imati njih 2000, podijeljenih između 85 osnovnih organizacija udruženog rada, 25 radnih odbora i 127 komunističkih sindikata“, prisjetio se. Njegova cijena od 3.990 tadašnjih američkih dolara (oko 18.594 KM danas) osvajala je naslove pri predstavljanju 1985. godine.

U konkurenciji najjeftinijih našli su se tada Chevy Chevette, čija je cijena bila 5.645; Ford Escort L za 6.327 dolara; i Volkswagen Golf za 7.190 dolara. Iako je do početka devedesetih godina u Ameriku uvezen 141.651 automobil, Yugo je 1992. podlegao nemilosrdnim kritikama recenzenata, komičara, padu prodaje, opozivu 125.000 vozila zbog emisijskih standarda i bankrotu.

Sve do 1999. godine neki su se nadali i tvrdili kako će se automobil vratiti kad se smire ratni sukobi, no NATO je fabriku pogodio s pet projektila i time konačno okončao dugu agoniju.

Ne tako davno, neki od ljudi, koji su imali i vozili najpoznatiji izvozni automobil iz bivše Jugoslavije, razgovarali su s The New York Timesom o svojim iskustvima, a komentari su im iznenađujuće pozitivni.

“Pronaći ćete ljude kojima se to sviđa, samo zbog njegove opskurnosti ili toga da posjeduju neki nevoljeni automobil”, objasnila je Valerie Hansen, koja je obnovila rijetki model iz 1984. godine (prije nego što je i službeno započela prodaja), a kojeg je nadobudno uvezao neki useljenik iz bivše države. Njegov motor od 903 ccm i 45 KS je čak manji i slabiji od verzije s 1100 ccm i 55 konjskih snaga koju je uvozila Yugo America.

Bez obzira na više snage, s brzinom od 138 kilometara na sat to je bio najsporiji automobil koji se tada prodavao u Americi. Valerie dodaje kako je razlog što ima već četvrti Yugo taj što govori o njenim balkanskim korijenima, dok je drugi njegova mehanička jednostavnost.

Kaže da to znači da može sama obaviti popravke, doslovno priborom za piknik ili kozmetiku. To je dobra stvar, jer se taj automobil i nije pokazao kao ikona kvalitete i pouzdanosti.

Ipak, vozači Yuga su se gotovo jednoglasno se složili da taj automobil nikad nije bio toliko loš, koliko je imao lošu reputaciju. U filmu Dragnet iz 1987. godine ga nisu baš nahvalili.

Ona je djelomično popravljena u crnoj komediji iz 2000. godine Drowning Mona, u kojemu svi u gradiću Verplanck voze upravo Yugo. Opjevan je i u pjesmama, poput U Yugu.

Tako je u posljednje vrijeme njegova vrijednost u SAD-u počela rasti, pa je prije nekoliko godina jedan očuvani primjerak iz 1988. godine prodan na aukcijskoj platformi Cars & Bids za solidnih 6.100 dolara (11.354 KM).

Web stranica za aukcije automobila Bring a Trailer prodala je Yugo još 2016. godine za 2.200 američkih dolara (oko 4.400 KM) u 2016. i još jedan za 7.500 američkih dolara (13.960 KM) davne 2021. godine.

Hollywood motors iz Long Islanda su prije par godina također ponudili Yugo GV, iz 1988. godine za 6.450 američkih dolara (12.005 KM), pišu Automobili.hr.

Riječ je o vozilu Honda Jazz. Nema boljeg od njega u izvještaju TÜV-a za 2025.: Prema procjenama TÜV-a, samo 2,4 od 100 Honda Jazz ne prođe prvi tehnički pregled (HU).

Japanac je apsolutni lider među vozilima starosti dvije i tri godine. Ali čak i izvan svog TÜV rekorda, Honda Jazz mali je automobil s velikim potencijalom: lansirana 2020. godine, četvrta generacija nastavlja tamo gdje je prethodna generacija stala – s ekonomičnom vožnjom, mnogim praktičnim detaljima i prilično neupadljivim izgledom.

Dizajneri su se suzdržali od eksperimentiranja tokom dizajna. Četvrta generacija također djeluje prilično neupadljivo i ostaje u klasičnom formatu malog automobila s dužinom od 4.04 metra. Jazz ističe prije svega svojim pametnim prostornim konceptom: stražnja sjedala (Magic Seats) mogu se čak i preklopiti. To znači da i glomazan teret možete prevoziti straga.

Zapremina prtljažnika je između 304 i 1.205 litara. Prostor dostupan putnicima vrlo je dobar za mali automobil. Osjećaj je također dobar: izbor materijala prikladan je za ovaj segment, navigacijom i automatskom klimom upravlja se izravno putem dugmeta i tipki.

Osim Jazza, tu je i SUV sestrinski model sa sufiksom Crosstar. Početkom 2023. godine, Jazz je dobio facelifting, uključujući modificiranu masku hladnjaka i zatamnjenija prednja svjetla.

Oni koji su zainteresirani za polovne automobile ne moraju dugo razmišljati o tome koji motor žele odabrati: jedini pogon dostupan u Njemačkoj je hibridni sistem (e:HEV) koji se sastoji od benzinskog motora, generatora i elektromotora. Benzinski motor je 1,5-litreni atmosferski motor sa 98 KS. Pogon je inače osiguran elektromotorom od 80 kW/109 KS s 253 Nm. Drugi elektromotor djeluje kao generator.

Više nema mjenjača u tradicionalnom smislu, već umjesto njega postoji fiksni omjer. Kroz cijevi u prosjeku teče 4,5 litara na 100 kilometara, no oni koji se uglavnom voze u gradskoj gužvi mogu proći i s manje. Facelifting je donio nešto više konjskih snaga. Električni pogon sada proizvodi 90 kW/122 KS, a benzinski motor 107 KS.

Njegove prednosti i slabosti u TÜV-u

Četvrta generacija Honde Jazz završila je svoj prvi TÜV generalni pregled i ispitne tačke šasije, kočnica i zaštite okoliša bez ikakvih pritužbi. Malo su primjetna samo dnevna svjetla i maglenke.

Treća generacija Jazza (2015. do 2020.) došla je s dva motora: 1,3-litrenim benzincem sa 102 KS i 1,5-litrenim sa 130 KS, oba bez turbo potpore. I tu se malo ima za prigovoriti: šasija je u redu, dnevna svjetla i maglenke ponekad mogu izazvati probleme u dijelu osvjetljenja. Ni s kočnicama uglavnom nema problema.

U principu, jazz druge generacije također je neproblematičan. Od petog generalnog pregleda nadalje, kritiziraju se zglobovi upravljača i više hrđe nalazi se kod vozila starih od 11 do 13 godina. Učestalost grešaka na stražnjim svjetlima je iznad prosjeka, uz povremene pritužbe na krivo postavljena svjetla. Vrlo rijetko se pojavljuju zahrđali kočioni vodovi i istrošeni kočioni diskovi. Sve u svemu, Jazz II je bolji od prosjeka u većini poglavlja.

Honda Jazz želi impresionirati svojom prikladnošću za svakodnevnu upotrebu i svojom pouzdanošću. Budući da je Honda Jazz na premijeri koštao najmanje 22.000 eura (oko 44.000 KM), cijene polovnih i dalje su visoke. Početna cijena je oko 15.000 eura (oko 30.000 KM), piše Fenix Magazin.