Mejakić je kazao da je bio komandir Stanice milicije u Omarskoj i da su obezbjeđivali logor. On se prisjetio kako ga je jedne noći krajem jula vezista pozvao da dođe, jer imaju grupu za razmjenu. Mejakić je rekao da je zatekao Radovana Vokića, koji je bio pratilac i čovjek od povjerenja Sime Drljače, tadašnjeg šefa prijedorske policije.
“Ja prišao, kaže: ‘Evo imaš spisak. Ovo je Simo poslao’”, prisjetio se svjedok, dodavši da je pisalo: “Spisak lica za razmjenu”, a da je u potpisu bio Drljača.
Prema njegovim riječima, pet do sedam uniformisanih i naoružanih lica već je prozivalo pritvorenike, koji su ulazili u autobus. Naveo je da su tu noć odvedena 44 lica, među kojima su bile dvije žene.
Svjedok je rekao da je autobus bio manjih dimenzija, da je imao bihaćke tablice i da je na njemu pisalo “Vojvoda Šešelj”.
Naveo je da su zatražili pratnju dok ne napuste područje Prijedora i da je on odredio dvojicu policajaca.
Mejakić je izjavio da je u Haškom tribunalu saznao da su pobijeni ljudi koji su te noći odvedeni.
“Ja sam, nažalost, saznao nakon moje predaje Haškom tribunalu, dati su mi materijali, da su ekshumirani – Dubovik, jama Lisac”, kazao je Mejakić.
Predmet protiv Mejakića ustupljen je Sudu BiH, koji ga je za zločine počinjene u “Omarskoj” proglasio krivim, u svojstvu nadređenog šefa stražarske službe u tom logoru, i osudio ga na 21 godinu zatvora. Kako je rekao, pušten je na uslovnu slobodu.
On je svjedočio na suđenju Dušanu Ćulibrku, optuženom da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. učestvovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik. On se tereti i za ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću.
Na pitanja Odbrane, Mejakić je detaljnije opisao jedno od uniformisanih lica za koje mu se činilo da je vođa grupe, a koje je imalo više od 30 godina.
Svjedok Stanko Krivaja kazao je da je kao rezervni policajac bio na obezbjeđenju u “Omarskoj” i da je jedne noći iza 23 sata vidio kako pritvorenici ulaze u autobus. On je rekao da je bio malo dalje, te da mu se čini da autobus nije imao tablice.
Milorad je kazao da je bio na liniji na području Donjeg Dubovika kada su iza leđa začuli pucnjavu. On je naveo da je Mile Krneta otišao da vidi šta se dešava i da im je, kad se vratio, rekao da su neki dovezeni autobusom i pobijeni kod jame Lisac.
Nakon nekoliko dana, kako je ispričao, brat mu je kazao da ga je poslao Mile Kotur, koji je bio u policiji, te da treba da upregne konje i pokupi mrtve. Popović je rekao da je otišao do Jovine poljane, gdje je bilo poredano sedam tijela, a gdje je bio prisutan i Kotur. Kazao je da je odvezao tijela do jame Lisac.
Sa Ćulibrkom je bio optužen i Milorad Kotur, ali je predmet protiv njega razdvojen.
Nastavak suđenja je zakazan za 14. mart.
(Detektor.ba)
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučno je u borbi za suzbijanje kršenja saobraćajnih propisa i osiguravanja sigurnosti za sve učesnike u saobraćaju.
Obavještavamo javnost da smo stavili u funkciju stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama sa mogućnošću optičkog prepoznavanja znakova.
Ovaj sistem registruje prekršaje prekoračenja brzine, sa mogućnošću prepoznavanja registarskih tablica, prati kretanje učesnika u saobraćaju kao i neregistrovana vozila.
Prilagodite brzinu kretanja u saobraćaju i poštujte ograničenja brzine kretanja, čuvajte svoj i tuđe živote.
U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.
Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.
Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.
Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.
Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
Na Ahiret preselio Nadarević (Selima) Esad
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
Na Ahiret preselila Tepić (Bešira) Kado – Hato
You must be logged in to post a comment Login