Connect with us

Magazin

Trebali bismo jesti više pitona, tvrde znanstvenici

Published

on

ZNANSTVENICI su u nove istraživanju ispitali koliko je isplativo komercijalno uzgajati pitome i kako bi to utjecalo na okoliš u usporedbi s konvencionalnim uzgojem stoke. Rezultati su bili obećavajući: zmije su brzo rasle, čak i kada nisu jele te su imale dobar omjer mesnog sadržaja u odnosu na konzumiranu hranu (koja je uključivala piletinu i glodavce).

Dodatno, pitone se moglo hraniti i otpadnim proteinima iz drugih mesnih industrija. “Pitoni prilikom posta mogu regulirati metaboličke procese i održavati tjelesnu kondiciju, što povećava sigurnost dostupnosti hrane u nestabilnim okolnostima. To znači da bi uzgoj pitona mogao biti fleksibilan i učinkovit odgovor na globalnu nesigurnost hrane”, rekao je herpetolog Daniel Natusch sa Sveučilišta Macquarie u Australiji, piše Index.

Zmije mogu postiti nekoliko mjeseci bez puno gubitka tjelesne mase

Natusch i njegovi kolege su više od 12 mjeseci promatrali uzgoj dvije vrste pitona (Malayopython reticulatus i Python bivittatus) na farmama u Tajlandu i Vijetnamu. Otkrili su da je omjer konzumirane hrane i proizvedenog mesa (pri čemu manji broj znači veću učinkovitost) iznosio 1.2, u usporedbi s 1.5 za lososa, 2.8 za perad, 6.0 za svinjetinu i 10.0 za govedinu.

Zmije mogu postiti nekoliko mjeseci bez puno gubitka tjelesne mase, što ih čini idealnim za uzgoj u uvjetima u kojima nisu zajamčene zalihe hrane – što je, nažalost, vrlo česti slučaj diljem svijeta, piše Science Alert.

Pouzdan i ekološki prihvatljiv izvor hrane

Naravno, mala je vjerojatnost da će se u trgovinama ubrzo pojaviti posebne police sa zmijskim mesom, ali rezultati studije pokazuju da bi ove životinje mogle biti pouzdan i ekološki prihvatljiv izvor hrane.

Tu je i pitanje “gurmanstva”, odnosno toga koliko je zapravo ukusno meso pitona. “Kada tu pribrojimo i strah koji ljudi imaju spram zmija, moglo bi proći neko vrijeme prije nego što se na globalnoj razini prepozna poljoprivredni potencijal pitona”, navode znanstvenici.

Istraživanje naziva Python farming as a flexible and efficient form of agricultural food security objavljeno je u časopisu Scientific Reports.

Magazin

Zašto je orah otrovan i zašto se nikada ne smije saditi blizu kuće i drugih biljaka

Published

on

By

Orah spada u grupu voćaka sa jezgrastim plodovima. Orah je voćka visoke biološke vrijednosti i deficitaran je na domaćem i svjetskom tržištu.

Orah se najviše uzgaja u Indiji, Kini, Mandzuriji zatim u predjelima od Himalaja do Sibira na obroncima Kavkaza, u Evropi, Južnoj i Sjevernoj Americi.

Uglavnom u umjereno – toplim dijelovima gdje redovno rađa.

Pored mnogih korisnih osobina koje orah posjeduje u daljem dijelu teksta donosimo nešto o njegovim negativnim osobinama, prenosi Agrosavjet.

Još od davnina naši preci smatrali su orah depresivnim drvetom i vjerovali da se najviše samoubistava događalo baš pod njim.

Iako bi danas mnogi rekli da je takvo shvatanje bilo zasnovano na praznovjerju, savremena istraživanja ipak ukazuju na određene mane ove biljke.

O čemu je riječ?

Orah sadrži hemikaliju koja se zove hidrojuglon koju izlučuje iz korijena u tlo. Ove hemikalije ima i u lišću te drugim dijelovima oraha – grančicama, kori, cvijetu, ovojnici plodova.

Hemikalija hidrojuglon koja inače nije otrovna, u dodiru s kiseonikom oksidira u visoko toksični juglon.

Osjetljivije biljke koje su uzgajane u blizini oraha zbog toga venu, žute ili uopšte ne napreduju u rastu jer im juglon spriječava dotok potrebne energije za metaboličku aktivnost.

Uz sve prethodno rečeno treba zapamtiti: Ne sadite orah blizu kuće. Osim što zaklanja svjetlost orah ima izuzetno jak korijen koji često može postići i podizanje betona oko ili ispod kuće. Stručnjaci savjetuju da orah ne treba saditi ni blizu parkinga pa ni kuće zbog temelja. Naime, njegov korijen ide i do – pet metara u dubinu.

Što uzgajati, a šta ne ispod oraha?

Takođe, u blizini oraha treba uzgajati bilje koje nije osjetljivo na juglon, odnosno, izbjegavati sijati i saditi ono koje je osjetljivo.

Povrće osjetljivo na juglon: paradajz, paprika, krumpir, patlidžan, kupus, šparoga, rabarbara.

Cvijeće: petunija, narcis, krizantema, hortenzija, ljiljani, azalea, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp.

Stabla: jabuka, kruška, višnja, kupina, borovnica, bijeli bor, crveni bor.

Biljke koje nisu toliko osjetljive su kukuruz, grah, luk, repa, mrkva, tikvice, vinova loza, breskva, nektarina, trešnja, šljiva, japanski javor, neven i druge.

Ako baš morate uzgajati bilje u blizini oraha, tada je rješenje u povišenim gredicama. Važno je osigurati dobru drenažu i uklanjati cvjetove, lišće i druge dijelove oraha s gredica.

Nastavi čitati

Magazin

Zaboravite na male zelene: Pogledajte kako bi mogli izgledati vanzemaljci (VIDEO)

Published

on

By

Potraga za životom na drugim planetama često se fokusira na potragu za svjetovima koji podsjećaju na naš, s okeanima, šumama i travnjacima. Ali, prema novom istraživanju, možda bismo trebali tražiti ljubičaste planete umjesto plavih ili zelenih. Istraživači tvrde da je ljubičasta boja možda najčešći pokazatelj života na planetama u svemiru.

Iako život na Zemlji postoji već milijardama godina, šume i travnjaci su relativno nova pojava. Tokom većine istorije Zemlje, život je postojao u obliku jednostaničnih organizama. Dakle, ako postoji život na planetama izvan našeg Sunčevog sistema, velike su šanse da su ti organizmi slični onima iz najranijih faza Zemlje.

Biljke koriste hlorofil, što im daje karakterističnu zelenu boju. Međutim, u okruženjima s niskim nivoom kiseonika, dominantni organizmi mogu biti tzv. ljubičaste bakterije. Prema riječima dr Lígie Fonseka Koeljo s Kornel Univerziteta, takva su okruženja vjerovatno najčešća na stranim planetama.

“Ljubičaste bakterije mogu preživjeti u širokom rasponu uslova, što ih čini jednim od primarnih kandidata za život koji bi mogao dominirati na raznim svjetovima”, izjavila je Koeljo. Trenutno nemamo dovoljno naprednu tehnologiju da vidimo planete izvan našeg Sunčevog sistema dovoljno jasno da bismo mogli uočiti ljubičaste diskove. Ali, uskoro bismo mogli biti u mogućnosti otkriti ono što Koeljo naziva “svjetlosnim otiskom prsta“ u spektru koji primamo, što bi ukazivalo da je planeta najsvjetlija na određenim valnim dužinama.

“Moramo stvoriti bazu podataka za znakove života kako naši teleskopi ne bi propustili život ako ne izgleda baš kao ono što susrećemo svakodnevno”, dodala je profesorica Lisa Kalteneger.

Da bi identifikovali dominantne boje u okruženju s niskim nivoom kiseonika, Koeljo i njeni saradnici posjetili su mjesta gdje takvi uslovi preovladavaju, uključujući hidrotermalne izvore, močvare i čak stajaće ribnjake na kampusu. Tamo su pronašli dominantne organizme poznate kao “ljubičaste bakterije”, koje se zapravo pojavljuju u različitim bojama, uključujući nijanse žute i crvene.

Uglavnom, ljubičaste bakterije favorizuju duže valne dužine svjetlosti od većine biljaka, a dio te svjetlosti nalazi se izvan spektra koji možemo vidjeti. Uprkos toj raznolikosti, modeliranje različitih uslova ukazalo je da bi ljubičasta boja ipak mogla biti najčešći pokazatelj života.

Iako je uzbudljivije razmišljati o inteligentnim vanzemaljcima ili šumskim svjetovima punim neobičnih bića, Kalteneger, koja je doslovno napisala knjigu o astrobiologiji, tvrdi da je otkrivanje ljubičastih planeta ključno. Otkrivanje jednog takvog planeta moglo bi značiti da je život u svemiru uobičajan, što bi sugerisalo da bi napredniji organizmi mogli postojati na udaljenijim svjetovima, prenosi “Klik”.

“Tek otvaramo oči prema tim fascinantnim svjetovima oko nas”, izjavila je Kalteneger. “Ljubičaste bakterije mogu preživjeti i uspijevati u tako raznolikim uslovima da je lako zamisliti kako bi na mnogim različitim svjetovima ljubičasta mogla biti nova zelena.” Istraživanje je objavljeno u časopisu “Monthly Notices of the Royal Astronomical Society”.

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Prodaje se Sennina Honda NSX, a prodavač ima jedan uvjet

Published

on

By

USKORO se obilježava 30 godina od tragične pogibije Ayrtona Senne, a tim povodom u prodaju je stigao njegov najdraži osobni auto.

Legendarni F1 pilot obožavao je Hondu NSX u čijem je razvoju i osobno sudjelovao. Poznat i kao japanski Ferrari, NSX je sasvim sigurno najbolja Honda svih vremena, a po mnogima i najbolji japanski supersportski automobil.

Stoga ne čudi što je Senna imao tri primjerka. Onaj najpoznatiji, koji se pojavljuje i u dokumentarcu Racing Is In My Blood, prelijepi primjerak koji je životni vijek proveo na portugalskim cestama sad je u ponudi Auto tradera, a za automobil se traži 500.000 funti.

> Oglas možete vidjeti ovdje

Za ovaj nemali iznos dobiva se više od automobila. To je unikatni djelić povijesti i vjerojatno najprepoznatljiviji artefakt F1 legende. Ovaj auto vozio je trostruki prvak Formule 1 koji je osvojio 41 Grand Prix i bio inspiracija mnogim pilotima današnjice uključujući Lewisa Hamiltona. Tragično je preminuo 1. svibnja 1994. godine na VN San Marina.

Trenutni vlasnik Robert McFagan kupio je NSX u Portugalu i od tada ga pazi i mazi. Automobil je prešao oko 63.000 km, a jedini uvjet prodavača je da primopredaja automobila bude u kolovozu nakon manifestacije Senna Exhibition u Silverstoneu.

Index.hr

Nastavi čitati

Najčitanije