SUD JE KONAČNO donio presudu nad prijestupnikom koji je javnom prometnicom vozio brzinama većim od 270 km/h.

Da stvar bude gora, motociklist Rendon Dietzmann je i objavio video sulude jurnjave na svojem YouTube kanalu Gixxer Brah YouTube, što je bilo ključno u pronalaženju krivca. Nakon tri mjeseca otkako su se mediji raspisali o objavljenoj snimci jurnjave od Colorado Springsa do Denvera, stigla je i presuda. On je spomenutu dionicu prešao za 20 minuta, što je tri puta brže od uobičajenog. Kazaljka brzinomjera nerijetko je pokazivala vrijednost i od 278 km/h.

Policija je objavila da je zaprimila brojne prijave nakon objave snimke te se ubrzo doznalo tko stoji iza kanala i same snimke. Policija je Dietzmanna pronašla u Teksasu još u veljači te podigla niz optužnica, uključujući one za prebrzu i nesmotrenu vožnju. Na koncu je motociklist priznao prebrzu vožnju.

Poznata je i kazna. Dietzmann će morati na dva tjedna u zatvor te će platiti kaznu od 300 USD. Također, morat će platiti troškove ekstradicije iz Teksasa u iznosu od 1996 USD. Dobio je i 12 kaznenih bodova, što znači da neće smjeti upravljati motociklom idućih 12 mjeseci.

Ipak, Dietzmannu neće biti preteško platiti kazne. Vozač je na svojoj web stranici prodavao majice ukrašene svojom fotografijom, a sada nudi majicu sa sloganom “Colorado's Most Wanted”. Uz to, YouTube kanal Gixxer Brah dobio je 25.000 novih pretplatnika otkako je započela ova saga.

Index.hr

Orah spada u grupu voćaka sa jezgrastim plodovima. Orah je voćka visoke biološke vrijednosti i deficitaran je na domaćem i svjetskom tržištu.

Orah se najviše uzgaja u Indiji, Kini, Mandzuriji zatim u predjelima od Himalaja do Sibira na obroncima Kavkaza, u Evropi, Južnoj i Sjevernoj Americi.

Uglavnom u umjereno – toplim dijelovima gdje redovno rađa.

Pored mnogih korisnih osobina koje orah posjeduje u daljem dijelu teksta donosimo nešto o njegovim negativnim osobinama, prenosi Agrosavjet.

Još od davnina naši preci smatrali su orah depresivnim drvetom i vjerovali da se najviše samoubistava događalo baš pod njim.

Iako bi danas mnogi rekli da je takvo shvatanje bilo zasnovano na praznovjerju, savremena istraživanja ipak ukazuju na određene mane ove biljke.

O čemu je riječ?

Orah sadrži hemikaliju koja se zove hidrojuglon koju izlučuje iz korijena u tlo. Ove hemikalije ima i u lišću te drugim dijelovima oraha – grančicama, kori, cvijetu, ovojnici plodova.

Hemikalija hidrojuglon koja inače nije otrovna, u dodiru s kiseonikom oksidira u visoko toksični juglon.

Osjetljivije biljke koje su uzgajane u blizini oraha zbog toga venu, žute ili uopšte ne napreduju u rastu jer im juglon spriječava dotok potrebne energije za metaboličku aktivnost.

Uz sve prethodno rečeno treba zapamtiti: Ne sadite orah blizu kuće. Osim što zaklanja svjetlost orah ima izuzetno jak korijen koji često može postići i podizanje betona oko ili ispod kuće. Stručnjaci savjetuju da orah ne treba saditi ni blizu parkinga pa ni kuće zbog temelja. Naime, njegov korijen ide i do – pet metara u dubinu.

Što uzgajati, a šta ne ispod oraha?

Takođe, u blizini oraha treba uzgajati bilje koje nije osjetljivo na juglon, odnosno, izbjegavati sijati i saditi ono koje je osjetljivo.

Povrće osjetljivo na juglon: paradajz, paprika, krumpir, patlidžan, kupus, šparoga, rabarbara.

Cvijeće: petunija, narcis, krizantema, hortenzija, ljiljani, azalea, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp.

Stabla: jabuka, kruška, višnja, kupina, borovnica, bijeli bor, crveni bor.

Biljke koje nisu toliko osjetljive su kukuruz, grah, luk, repa, mrkva, tikvice, vinova loza, breskva, nektarina, trešnja, šljiva, japanski javor, neven i druge.

Ako baš morate uzgajati bilje u blizini oraha, tada je rješenje u povišenim gredicama. Važno je osigurati dobru drenažu i uklanjati cvjetove, lišće i druge dijelove oraha s gredica.

Potraga za životom na drugim planetama često se fokusira na potragu za svjetovima koji podsjećaju na naš, s okeanima, šumama i travnjacima. Ali, prema novom istraživanju, možda bismo trebali tražiti ljubičaste planete umjesto plavih ili zelenih. Istraživači tvrde da je ljubičasta boja možda najčešći pokazatelj života na planetama u svemiru.

Iako život na Zemlji postoji već milijardama godina, šume i travnjaci su relativno nova pojava. Tokom većine istorije Zemlje, život je postojao u obliku jednostaničnih organizama. Dakle, ako postoji život na planetama izvan našeg Sunčevog sistema, velike su šanse da su ti organizmi slični onima iz najranijih faza Zemlje.

Biljke koriste hlorofil, što im daje karakterističnu zelenu boju. Međutim, u okruženjima s niskim nivoom kiseonika, dominantni organizmi mogu biti tzv. ljubičaste bakterije. Prema riječima dr Lígie Fonseka Koeljo s Kornel Univerziteta, takva su okruženja vjerovatno najčešća na stranim planetama.

“Ljubičaste bakterije mogu preživjeti u širokom rasponu uslova, što ih čini jednim od primarnih kandidata za život koji bi mogao dominirati na raznim svjetovima”, izjavila je Koeljo. Trenutno nemamo dovoljno naprednu tehnologiju da vidimo planete izvan našeg Sunčevog sistema dovoljno jasno da bismo mogli uočiti ljubičaste diskove. Ali, uskoro bismo mogli biti u mogućnosti otkriti ono što Koeljo naziva “svjetlosnim otiskom prsta“ u spektru koji primamo, što bi ukazivalo da je planeta najsvjetlija na određenim valnim dužinama.

“Moramo stvoriti bazu podataka za znakove života kako naši teleskopi ne bi propustili život ako ne izgleda baš kao ono što susrećemo svakodnevno”, dodala je profesorica Lisa Kalteneger.

Da bi identifikovali dominantne boje u okruženju s niskim nivoom kiseonika, Koeljo i njeni saradnici posjetili su mjesta gdje takvi uslovi preovladavaju, uključujući hidrotermalne izvore, močvare i čak stajaće ribnjake na kampusu. Tamo su pronašli dominantne organizme poznate kao “ljubičaste bakterije”, koje se zapravo pojavljuju u različitim bojama, uključujući nijanse žute i crvene.

Uglavnom, ljubičaste bakterije favorizuju duže valne dužine svjetlosti od većine biljaka, a dio te svjetlosti nalazi se izvan spektra koji možemo vidjeti. Uprkos toj raznolikosti, modeliranje različitih uslova ukazalo je da bi ljubičasta boja ipak mogla biti najčešći pokazatelj života.

Iako je uzbudljivije razmišljati o inteligentnim vanzemaljcima ili šumskim svjetovima punim neobičnih bića, Kalteneger, koja je doslovno napisala knjigu o astrobiologiji, tvrdi da je otkrivanje ljubičastih planeta ključno. Otkrivanje jednog takvog planeta moglo bi značiti da je život u svemiru uobičajan, što bi sugerisalo da bi napredniji organizmi mogli postojati na udaljenijim svjetovima, prenosi “Klik”.

“Tek otvaramo oči prema tim fascinantnim svjetovima oko nas”, izjavila je Kalteneger. “Ljubičaste bakterije mogu preživjeti i uspijevati u tako raznolikim uslovima da je lako zamisliti kako bi na mnogim različitim svjetovima ljubičasta mogla biti nova zelena.” Istraživanje je objavljeno u časopisu “Monthly Notices of the Royal Astronomical Society”.