Sud BiH izrekao je prvostepenu presudu petorici bivših pripadnika Vojske RS za 150 ubistava, mučenja, seksualnih zlostavljanja i odvođenja u logore kod prijedorskog sela Zecovi. Osuđeni su na ukupno 59 godina zatvora.

Od 11 optuženih koji su uhapšeni krajem 2014. godine, prvostepenom presudom su osuđeni Dušan Milunić na 12 godina zatvora, Zoran Stojnić na osam, Ilija Zorić na 20 godina, Zoran Milunić na 14 i Ljubiša Četić na pet godina zatvora.

Nepravomoćno su oslobođeni Radovan Četić, Duško Zorić, Željko Grbić, Boško Grujičić, Uroš i Rade Grujčić i Rajko Gnjatović. Niko od njih nije prisustvovao izricanju optužnice, a prema tvrdnjama porodica žrtava i udruženja, niko od optuženih se ne nalazi u BiH.

„Imajući u vidu dosadašnju praksu, kakva je bila sa onima koji su bili optuženi, čak i ako nisu do sada, nakon ove presude napustili su BiH“, kaže Murat Tahirović, predsjednik „Udruženja žrtava i svjedoka genocida“, aludirajući na ranije slučajeve u kojima su osuđenici na osnovu dvojnog državljanstva prebjegli u Srbiju ili Hrvatsku, u zavisnosti kojem narodu pripadaju.

Bez UZP-a

Svih 11 optuženih oslobođeno je tačke optužnice koja se odnosi na udruženi zločinački poduhvat. Advokati optuženih prisustvovali su izricanju presude, a branilac Dušana Milunića rekao je da ne zna gdje se njegov branjenik nalazi.

„Ja sam te informacije podijelio, postoji novi predmet pred ovim sudom koji je formiran. U tom predmetu moj klijent je trebao biti saslušan kao osumnjičeni. Od kada je dobio tu informaciju da treba pristupiti radi saslušanja, njegov mobilni telefon je isključen i ja više nemam kontakt sa njim“, rekao je na izricanju presude advokat Dušana Milunića, Savan Zec.

„Ja imam informaciju da su se sklonili i da su im sud i tužilaštvo pomogli, samo još nisu rekli sklonite se“, kaže Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece Prijedora, koji je prisustvovao izricanju prvostepene presude.

U optužnici je navedeno da su optuženi kao pripadnici Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske čiji je komandir bio Milunić, te Rezervne stanice milicije Rasavci čiji je komandir bio Radomir Stojnić, sa Radovanom Četićem kao predsjednikom Srpske demokratske stranke i Kriznog štaba za selo Rasavci, počinili zločin protiv čovječnosti.

Prvi svjedok Tužilaštva BiH Fikret Bačić, koji još traga za svojom tada ubijenom maloljetnom djecom, kaže za DW da mu presuda i kazna ne znače ništa.

Presuda gotovo deset godina od hapšenja

„Ja sam očekivao nešto više od ovoga. U svom svjedočenju sam rekao da me ne zanimaju kazne i presude, zanima me da neko od njih kaže gdje su tijela mojih najmilijih. To bi za mene bila satisfakcija“, kaže Bačić, ukazujući ipak na male kazne koje su izrečene.

„Ako vam kažem da je za 150 ubijenih izrečena kazna od 59 godina zatvora, to govori da ubijete jednog čovjeka i ležite u zatvoru nešto više od stotinu dana. Sramotno je to uopšte i spominjati“, kaže Bačić.

Suđenje je počelo u aprilu 2015. godine. Saslušano je preko 70 svjedoka Tužilaštva BiH i oko 50 svjedoka odbrane. Uloženo je i oko 400 materijalnih dokaza. Dvojica optuženih Zdravko Antonić i Radomir Stojnić preminuli su prije par godina, te je sud obustavio postupak protiv njih. Razlog za sporost postupka bio je ogroman broj dokaznog materijala ali i svjedoka. Takođe, pandemija je praktično prekinula postupak, pa je suđenje formalno počinjalo iznova između ročišta.

Godinu dana nakon početka suđenja, Sud Bosne i Hercegovine ukinuo je pritvor dvanaestorici od četrnaest optuženih, te im odredio mjere zabrane. Pritvor je tada ukinut Dušanu Miluniću, Radomiru Stojniću, Radovanu Četiću, Zoranu Stojniću, Željku Grbiću, Iliji Zoriću, Zoranu Miluniću, Bošku Grujičiću, Radetu Grujčiću, Urošu Grujčiću, Zdravku Antoniću i Rajku Gnjatoviću. Njima su određene mjere kućnog pritvora i zabrane putovanja, kao i sastajanja i kontaktiranja svjedoka navedenih u optužnici.

Spor proces potrage za nestalim

Mnogi od žrtava odvedeni su iz prijedorskih sela u logore „Keraterm“, „Omarska“ i „Trnopolje“ u periodu od 23. do 28. jula 1992. godine. Zadnjih nekoliko godina u Prijedoru se obilježava i Dan bijelih traka, koji se posvećuje ubijenoj djeci Prijedora i apeluje se na vlasti za izgradnju spomen-obilježja. Međutim, lokalna vlast ponudila je izgradnju spomenika sa imenima ubijene djece svih nacionalnosti, uključujući i djecu iz Drugog svjetskog rata.

Nakon više od tri decenije nema jedinstvenog stava, ali ni pogleda na ono što se dešavalo u proteklom ratu na prostoru prijedorskog regiona. Više od tri hiljade civila stradalo je u okolnim logorima ili protjerano, a gradske vlasti i 31 godinu nakon početka tih događaja, smatraju da je broj stradalih preuveličan, ali da su „spremni da ispruže ruku i da žive zajedno i složno“.

„Mi izdržavamo 31 godinu i ne znamo koliko ćemo još izdržati. Pitam institucije koje su zadužene za pronalaženje posmrtnih ostataka, zašto toliko dugo traju procesi, zato se to ne radi kako bi trebalo“, kaže Bačić, strahujući da neće imati kome predati posmrtne ostatke ukoliko ovako nastave.

„Sve dok meni ne prodaju posmrtne ostatke moje djece, ja ću uvijek govoriti da institucije ne rade dovoljno i nisu izvršile svoju dužnost“, kaže Bačić.

7628

U zemljama bivše Jugoslavije se traži ukupno 11562 nestalih, a čak trećina (7628) odnosi se na broj nestalih u BiH svih nacionalnosti. Iz Instituta za nestale BiH su prije nekoliko dana saopštili da su „najuspješnija institucija u regiji“, ali da je „zavjet šutnje i dalje u punoj snazi”.

„Prisilni nestanci su posljedice ratnih zločina, a u BiH je preostalo rješavanje onih najtežih. Institut za nestala lica BiH prepoznat je kao najuspješnija institucija u regiji u rješavanju pitanja nestalih osoba. Model rješavanja pitanja nestalih osoba u BiH preporučuje se zemljama koje su prošle ista ili slična iskustva rata i tranzicije kao najučinkovitiji način rješavanja sudbine nestalih osoba“, naveli su iz Instituta, sa čim se ne slažu porodice žrtava na svim stranama.

U konačnoj presudi bivšem generalu Vojske RS Ratku Mladiću 2021., haški Tribunal nije potvrdio dio optužnice koja se odnosila na genocid u Prijedoru, kao ni u još pet opština, čime su porodice žrtava bile razočarane.

Sprovođenje presude pod upitnikom

Preko tri hiljade građana nesrpske nacionalnosti stradalo je na području Prijedora za vrijeme rata u BiH. Od toga je oko 1300 u Kozarcu i okolini. Za zločine u Prijedoru, Tribunal je osudio ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora, dok je pred sudom BiH osuđeno njih 20, na ukupno 352 godine zatvora.

„Što se tiče presude za zločin u Zecovima, bojim se da ni ovo što je izrečeno neće biti realizovano i sprovedeno, jer kako sam već rekao, oni su nažalost napustili BiH“, kaže Tahirović.

“Pozivam optužene da nam otkriju gdje su tijela, znam da neki od njih to znaju. Neka pomisle kako je nama dok oni uživaju u krugu svoje porodice”, rekao Bačić na kraju, komentarišući prvostepenu presudu koju je izrekao Sud BiH za zločin u prijedorskom selu Zecovi.