BiH
Dževad Karahasan za njemački “Die Welt”: ‘Danas mnogi vjeruju da su dobri Bosanci ako mrze Srbe!’
Na stranicama njemačkog lista Die Welt objavljen je obiman intervju sa velikim bosansko-hercegovačkim i evropskim piscem Dževadom Karahasanom. Novinarki Annetti Prosinger teme su se gotovo iste nametnule: rat u BiH, paralele sa ukrajinskim ratom i mane mirovnog sporazuma sa kojim Bosna i Hercegovina živi već 30 godina.
RAT I IDENTITET
Razgovor je počeo sa pitanjem veze identiteta i iskustva rata. Za Karahasana rat duboko obilježava identitet pojedinca.
“U ratu se sve mijenja. Svoje tijelo i svoje društvo doživljavamo na potpuno nov način. Nije slučajno da svi pisci, umjetnici i filmski radnici koji su proživjeli rat u Sarajevu nastavljaju pisati, snimati i slikati opsjednuti ratom. A u slučaju Sarajeva, ovo iskustvo je posebno duboko”, kaže Karahasan, a na komentar novinarke da je rat bio neočekivan dodaje: “Posebno je bilo bolno što su sugrađani, ljudi iz drugih dijelova Bosne ili Srbije, koji su desetljećima živjeli u Sarajevu, sada odjednom htjeli uništiti vlastiti grad. Jer kulturni identitet Sarajeva je pluralan. Ja sam musliman, moj najbolji prijatelj je franjevac, žena mi je pravoslavna Srpkinja – katolici, jevreji, ateisti, agnostici, svi smo živjeli zajedno. Odjednom je toliko naših sugrađana krenulo u borbu protiv vlastitog grada. Bilo je to iskustvo koje je duboko promijenilo identitet.“
Od početka agresije na Ukrajinu, stižu nam snimci ljudskog otpora i prkosa razornoj vojnoj moći. Posebno je emotivan i upečatljiv bio videosnimak žene iz Harkiva koja u skloništvu svira violinu.
“Podsjetila me na Vedrana Smailovića koji je svirao violončelo svaki dan tokom opsade Sarajeva, na ulici ali i u ruševinama Nacionalne biblioteke. Naravno da je strašno kada su zgrade uništene, a cijeli gradovi sravnjeni, ali kada se rat završi ove vidljive rane mogu se prije ili kasnije zaliječiti. Biblioteka je obnovljena. Neke knjige iz naše Nacionalne biblioteke mogle su se rekonstruirati i spasiti, zahvaljujući i njemačkim stručnjacima. Kulturna šteta se, međutim, teško može popraviti”, rekao je Karahasan i pomalo zbunio novinarku.
“Šta je to kulturna ratna šteta”, upitala je.
“Pod tim mislim na individualni doživljaj svijeta, svjetonazor koji nam kultura prenosi, uključujući odnos sa susjedima koji su nas napali. Ne mogu iz svog kulturnog identiteta isključiti srpsku, hrvatsku, rusku, talijansku komponentu. Ali rat nam nameće strašnu logiku formiranja negativnog identiteta. Danas mnogi vjeruju da su dobri Bosanci ako mrze Srbe”, objasnio je Karahasan.
Ali upravo je to ono što danas proživljava Evropu, primjetila je piščeva sugovornica. Sada neki vjeruju da su dobri Evropljani ako odbace sve rusko, uključujući i književne seminare o Dostojevskom, konstatirala je novinarka Welta.
“Ovo je nepodnošljivo. Istodobno, Ukrajinci i Rusi su tako blisko povezani, što znamo ne samo od Gogolja. Ali sada će se ukrajinski identitet trajno odvojiti od ruskog identiteta. To donosi samo propast – kao što smo tom mi već vidjeli”, odgovara Karahasan .
“DAYTONSKI SPORAZUM JE SRANJE”
Dok svijet na sve načine pokušava ugovoriti mir u Ukrajini, Bosanci i Hercegovići dobro znaju koliko dugoročno može biti poguban mir utemeljen na pogrešnim premisama. Karahasanova sugovornica ga je okarakterisala kao mir koji zemlju vodi u slijepu ulicu i cementira jaz u ime Bošnjaka, Hrvata i Srba.
“Bosna je po mnogo čemu tužan primjer, ali u tom pogledu Bosna je svakako najtužniji primjer u svjetskoj povijesti. Daytonski sporazum je u najmanju ruku sranje. Htjeli su uvesti demokratiju u Bosnu smišljajući nemoguću konstrukciju: Bosna je jedina država na svijetu čiji ustav ne priznaje nijednog građanina, samo Bošnjake, Srbe i Hrvate. Naravno da sam Bošnjak. Ali ne samo to, zaboga! Jedan od najpopularnijih sarajevskih političara nije se mogao kandidirati za gradonačelnika jer je Židov“, kaže Karahasan i dodaje:
“To je luđačka košulja, ne dopušta kretanje. Zato se ovdje iseljava toliko mladih ljudi. Daytonskim sporazumom nametnut nam je politički sistem koji ne samo da podržava korupciju, samovolju i raspirivanje mržnje, već ga čini prijeko potrebnim.“
Onaj koji je najdalje otišao u zloupotrebe pogrešnih loših odrednica Dejtonskog sporazuma svakako je lider SNSD-a Milorad Dodik koji za prijatelja ima Vladimira Putina. O njegovim prijetnjama ratom i cijepanjem Bosne i Hercegovine najagilnije su u Evropi izvještavali njemački mediji.
Može li se ukrajinski rat proširiti na BiH, zanimalo je i novinarku njemačkog lista.
“I Dodik je u luđačkoj košulji, ne može baš ništa. Na vlast je došao kao favorit SAD-a, u početku je djelovao vrlo konstruktivno, a sada prodaje izrazito šovinističku retoriku. Osim toga, ovdašnjim pseudopolitičarima stalo je samo do jedne stvari: vlastite torbice. Stoga rizik od još jednog oružanog sukoba u Bosni ocjenjujem niskim”, smatra Karahasan.
“DRUŠTVO U KOJEM DOMINIRA STRAH VIŠE NIJE ZAJEDNICA”
I ljudi na Zapadu strahuju da će rat u Ukrajini prerasti u svjetski rat, replicirala je novinarka Welta.
“Vjerujte, ljudi u Berlinu, Beču i Milanu danas se više boje nego mi u Sarajevu za vrijeme opsade. Od početka 21. stoljeća zapadna su društva u više navrata preplavljena valovima straha: strah od terorista, klimatske krize, izbjeglica, pandemija, ekonomskog kolapsa, svjetskog rata, apokalipse. Društvo u kojem dominira strah više nije zajednica. A nacionalizam raste sa strahom, također u EU. Naravno, i naši mediji stalno razmišljaju o tome bi li ovaj rat mogao ugroziti stabilnost naše zemlje. Kod nas u Bosni postoji izreka: ‘Koga je zmija ujela, boji se i guštera. I ugrizla nas je zmija’!”, primjećuje Karahasan.
“Zar te rat nije uzdrmao do srži”, upitala je novinarka primjećujući negov kritični stav prema strahu na Zapadu uslijed kojeg se umjesto dijaloga bira naoružavanje.
“Nikako. A ni tada. Sva patnja koju sam doživio u svom gradu, svi gubici, ne mogu me uvjeriti da je oružje bolje od riječi kao sredstva komunikacije. Ne želim ni pod kojim uvjetima braniti Putina, stvarno ga ne volim. Ali budući da on sada bjesni u Ukrajini, proklinjanje snova o miru i dijalogu krajnje je kratkovidno. Jedina alternativa dijalogu je rat – pa idemo u rat? Želimo li vječni rat, kao u romanu Georgea Orwella 1984?“, odgovara Karahasan.
Ali tada je u Bosni samo vojna intervencija međunarodne zajednice okončala rat, uzvratila je novinarka Annette Prosinger.
“Nakon što je bilo prekasno za bilo što drugo. Nakon četiri-pet godina mirnog puštanja ovih fašističkih ideologa da rade svoje. Nemojte zaboraviti da su Tuđman, Milošević i svi ti ljudi koji su razbili Jugoslaviju bili miljenici Zapada. Da Zapad nije podržao te nacionalističke pokrete, ne bi bio rata, a Jugoslavija bi se čak mogla nastaviti”, odgovor Karahasan i novinarku stavio je pred još jednu dilemu.
“UMIJEĆE ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA UČI SE U SARAJEVU”
Uslijedilo je logično pitanje: Je li za to kriv Zapad?
“Svijet je kazališna pozornica i tu vrijedi zakon: akcija i reakcija. Dijalog se odvija samo između dva subjekta, sve što se događa je reakcija na ono što se već dogodilo. Niti jednu dramsku radnju nisam donio ja sam ili samo onaj drugi, nego je uvijek izazvana od obojice. A ono što mi stvarno nedostaje u zapadnim društvima je sposobnost da se drugog percipira kao subjekta. Živimo u svijetu iskvarenom ideologijom. Na rat gledamo isključivo ideološki, a ne etički“, rekao je Karahasan, a zatim ponudio odgovor kako bi se to rat i etika trebali slagati:
“Mislite na antiku. Homer, koji je bio tako ponosan što je Helen, učinio je Hektora – Trojanca – najdražim junakom svojim Ilijade. U ratu je sudjelovao Grk Eshil, koji je odmah nakon toga napisao tragediju: ‘Perzijanci’, glavni lik: majka perzijskog kralja. Antički pjesnici mogli su etički razmišljati: neprijatelj je čovjek, kao i ja. Nebrojeno puta sam napadnut jer tvrdim nešto sasvim bezazleno: da je Radovan Karadžić čovjek!“, kazao je Karahasan podsjetivši na davnu polemiku koju je vodio sa drugim bh. intelektualcima.
Vrijedi li i za Putina isto što i za Karadžića – da ga ne treba demonizirati, odmah je upitala novinarka Karahasana.
“Naravno. Uvijek sam govorio: ne stilizirajte Karadžića u čudovištu. Kako želite dovesti čudovište pred ljudski sud? Niko ne krivi lava za ubistvo. Nažalost, Radovan Karadžić je moj ljudski brat. Optužili su me da sam oprostio Karadžiću – ali to je potpuno pogrešno. Samo fašisti mogu tvrditi da je razumijevanje jednako oprost“, objašnjava Karahasan.
Sagovornici su se ponovo vratili temi Sarajeva. Zašto niste napustili Sarajevo na početku agresije, nego ste ostali još godinu dana u gradu koji je bio jako granatiran, zanimalo je novinarku Welta.
“Pa ja imam jaku vezu s gradom. Gdje još na svijetu mogu upoznati hafiza s franjevcem i oni će postati prijatelji za dva dana? Jedan je kritičar u svom inače dobronamjernom osvrtu na moj ‘Dnevnik selidbe’ napisao da ne može razumjeti zašto je Karahasan toliko ponosan na svoj grad. U kritičarevoj kući u Parizu zajedno je živjelo najmanje 20 religija: preko puta indijska, iznad ona s Bliskog istoka i ispod one iz Srednje Afrike. Kad smo se sljedeći put vidjeli, pitao sam ga o tome… Pitao sam ga znao li je li Indijac preko puta hinduist, budist ili musliman. A ako je Hindu, kakve festivale slavi tijekom cijele godine. I kako bi Hindu čestitao njegov najvažniji blagdan. Iznerviran, pitao je zašto sve to želim znati. A ja sam mu rekao: ‘Da ti pokažem zašto sam tako ponosan na Sarajevo’.
Vrlo je lako tolerirati stvari koje nemaju veze s nama. Ali razgovarati, svađati se, živjeti s osobom koja je drugačija od nas – to je umjetnost. Ovo umijeće zajedničkog života, iako se poznajemo, uči se ovdje u Sarajevu. To je divna stvar u ovom gradu. Još”, zaključio je Karahasan.
(Priredio: S. BEGOVIĆ)
BiH
Vukanović: Pregovori SDS-a i Sigurne Srpske propali, Blanuša ostaje kandidat za predsjednika RS
Višesatni pregovori između SDS-a i Sigurne Srpske završeni su bez dogovora, potvrdio je lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, navodeći da dvije stranke nisu uspjele usaglasiti zajedničkog kandidata za predsjednika Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, predsjednik SDS-a Branko Blanuša ostao je pri ranijem stavu da će biti kandidat svoje stranke za predsjednika Republike Srpske te da neće odustati od kandidature u korist Draška Stanivukovića.
„Nije dogovoren jedan kandidat za predsjednika Republike Srpske kojeg bi podržale obje stranke. Branko Blanuša poštuje odluke organa SDS-a i ostaje pri kandidaturi, a konačnu riječ dat će Glavni odbor SDS-a u nedjelju“, rekao je Vukanović.
On je istakao da je tokom pregovora Stanivuković iznosio različite prijedloge saradnje i povezivanja dvije političke opcije, ali da nijedan od njih nije bio prihvatljiv za SDS.
Vukanović smatra da bi eventualno povlačenje Blanuše izazvalo ozbiljne posljedice po SDS te tvrdi da su višemjesečni razgovori nanijeli štetu opoziciji.
„Umjesto da se bavi pripremama za izbore, SDS je mjesecima iscrpljivan pregovorima i raspravama koje nisu dale rezultat“, poručio je.
Govoreći o narednim potezima opozicije, Vukanović je ocijenio da bi podrška jednom kandidatu bila najbolje rješenje, upozoravajući da bi izlazak s više kandidata mogao dovesti do podjele opozicionih glasova.
Ostaje da se vidi hoće li naredni dani donijeti promjenu stavova i eventualni dogovor opozicionih partnera ili će na izborima nastupiti s odvojenim kandidatima za predsjednika Republike Srpske.
BiH
Može li OHR biti zatvoren? Državna imovina i fiskalna stabilnost i dalje najveće prepreke
Iako je Bosna i Hercegovina ispunila većinu uslova iz programa 5+2, neriješena pitanja državne imovine i političke blokade koje ugrožavaju fiskalnu stabilnost i dalje predstavljaju ozbiljnu prepreku zatvaranju OHR-a.
Dok se posljednjih mjeseci intenziviraju rasprave o imenovanju novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, sve češće se otvara i pitanje potpunog zatvaranja Ureda visokog predstavnika (OHR). Međutim, iako je BiH ostvarila značajan napredak u ispunjavanju uslova predviđenih programom 5+2, ključni izazovi još uvijek nisu riješeni.
Program 5+2 predstavlja skup od pet ciljeva i dva dodatna uslova koje je utvrdio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC), a koji moraju biti ispunjeni prije nego što međunarodna zajednica zaključi da je BiH spremna funkcionisati bez nadzora visokog predstavnika.
Prema dosadašnjim procjenama, najveća prepreka ostaje pitanje raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti. Upravo se to pitanje godinama nalazi u središtu političkih sporova i predstavlja posljednji veliki neriješeni element programa 5+2.
Međutim, sve više pažnje privlači i pitanje fiskalne stabilnosti države. Na posljednjoj sjednici ambasadora Upravnog odbora PIC-a, guvernerka Centralne banke BiH Jasmina Selimović upozorila je na izazove koji pokazuju da finansijski sistem države i dalje zavisi od međunarodne intervencije u ključnim trenucima.
Kao primjer navodi se slučaj arbitražne presude u predmetu „Viaduct“, gdje institucije BiH nisu uspjele postići dogovor o načinu izmirenja obaveza nastalih zbog postupaka entiteta Republika Srpska. Proces je deblokiran tek nakon intervencije visokog predstavnika Christiana Schmidta, što je dodatno otvorilo pitanje sposobnosti domaćih institucija da samostalno rješavaju složene finansijske sporove.
Pored toga, usvajanje državnog budžeta gotovo svake godine prati politička kriza i višemjesečna kašnjenja, zbog čega institucije često funkcionišu na osnovu privremenog finansiranja. Takva praksa negativno utiče na stabilnost javnih finansija i otežava provođenje reformi neophodnih za evropski put Bosne i Hercegovine.
Dodatni izazov predstavljaju obaveze koje BiH mora ispuniti u oblasti finansijskog nadzora i sprečavanja pranja novca. Kašnjenja u usvajanju potrebnih zakona više puta su dovela zemlju u situaciju da se suočava s upozorenjima međunarodnih finansijskih institucija, dok još uvijek nije ostvareno ni puno uključivanje u evropski sistem platnog prometa SEPA.
Zbog svega navedenog, stručnjaci upozoravaju da pitanje zatvaranja OHR-a ne može biti posmatrano isključivo kroz prizmu državne imovine. Jednako važna ostaje sposobnost institucija Bosne i Hercegovine da osiguraju fiskalnu stabilnost, donose odluke bez dugotrajnih blokada i garantuju dosljedno provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Sve dok ključni državni procesi zavise od intervencija međunarodne zajednice, prostor za gašenje OHR-a ostaje ograničen, bez obzira na napredak ostvaren u drugim segmentima programa 5+2.
BiH
Umro slavni sportski komentator Edin Avdić!
Tužne vijesti dolaze iz regiona nakon što je potvrđena smrt poznatog sportskog komentatora Edina Avdića, čovjeka koji je ostavio dubok trag u sportu i svojoj zajednici.
Vijest o njegovoj smrti potresla je brojne prijatelje, poznanike i sportske radnike koji se od njega opraštaju emotivnim porukama na društvenim mrežama.
Dugo godina radio je kao komentator TV Arena Sport, bio je prepoznatljiv po svojim komentarima utakmica zajedno sa Nenadom Kostićem.
Posebno ostaje upamćen po legendarnom prenosu košarkaške reprezentacije Bosne i Herecgovine protiv Litvanije i čuvenim “sa parkinga”.
Edin Avdić je preminuo u 47. godini, a uzrok smrti još nije poznat.
Rođen je 1979. godine u Sarajevu, a svoje prve sportske korake napravio je kao košarkaš u omladinskim kategorijama KK Bosna. Ipak, ubrzo je karijeru usmjerio ka novinarstvu i komentatorskom poslu, gdje je i stekao najveću prepoznatljivost.
Tokom godina postao je sinonim za prenose Eurolige, NBA lige i ABA lige, a posebno je cijenjen zbog načina na koji kombinuje stručnost, statistiku i zanimljive detalje iz igre.P
Dugo godina radio je za Arena Sport, gdje je bio jedan od glavnih komentatora košarke, a imao je i veoma uspješne emisije i podcaste u posljednje vrijeme.
Sportsport.ba
BiH
SDS odbio Stanivukovićev prijedlog: Blanuša ne odustaje od kandidature za predsjednika RS-a
Maratonska sjednica Predsjedništva SDS-a, koja je trajala od 17 sati do iza ponoći, završena je odbacivanjem prijedloga Draška Stanivukovića o zajedničkom nastupu sa Pokretom „Sigurna Srpska“ na predstojećim Općim izborima, tvrdi lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović.
Prema informacijama koje je Vukanović objavio nakon sjednice, Predsjedništvo SDS-a nije prihvatilo sporazum koji je predviđao zajedničku listu SDS-a i PDP-a, uz prijedlog da Draško Stanivuković bude kandidat za predsjednika Republike Srpske. Kao alternativu, SDS je, kako navodi, ponudio da Stanivuković bude kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što je on ranije odbio.
Predsjednik SDS-a Branko Blanuša, prema Vukanovićevim navodima, tokom sjednice je ponovio da nema namjeru povući svoju kandidaturu za predsjednika Republike Srpske. Istakao je da bi odustajanje od kandidature moglo ozbiljno ugroziti poziciju i budućnost stranke te najavio da će od Glavnog odbora SDS-a narednog vikenda zatražiti potvrdu svoje kandidature.
Tokom rasprave izneseni su stavovi da bi eventualno spajanje SDS-a i Pokreta „Sigurna Srpska“, kao i formiranje novog političkog subjekta pod zajedničkim okriljem, moglo dovesti do slabljenja ili gašenja SDS-a, što su pojedini članovi ocijenili neprihvatljivim.
Vukanović je također naveo da je Darko Babalj predložio održavanje još jednog kruga razgovora sa Stanivukovićem prije sjednice Glavnog odbora SDS-a. Ipak, smatra da su daljnji pregovori malo vjerovatni za uspjeh, s obzirom na to da je Stanivuković već odbio prijedlog SDS-a o kandidaturi za Predsjedništvo BiH.
„Dugotrajno nadmudrivanje i iscrpljivanje SDS-a samo je nanijelo štetu stranci. Trebalo je mnogo ranije donijeti odluku i tražiti podršku za Blanušu, umjesto višemjesečnih pregovora koji nisu donijeli rezultat“, poručio je Vukanović.
Odluka Glavnog odbora SDS-a, koja se očekuje tokom vikenda, mogla bi dati konačan odgovor na pitanje kandidature za predsjednika Republike Srpske i daljnjeg djelovanja opozicije pred izbore.
BiH
Film “Testament” osvojio je prestižnu nagradu na FIFFLONDON 2025 u Londonu

BiH
Umrli ne dolazi po živog
Često možemo čuti, pročitati kako ”umrli dolaze po žive” u smislu da npr. kad umre jedan od bračnih drugova a zatim nekoliko mjeseci, godina ”dolazi” po svog bračnog druga, tj. umire i on.
Umiranje i smrt sa islamskog stanovišta
Uvod
Smrt je neizbježna stvarnost svakog čovjeka i jedna od temeljnih tema o kojima govori islam.
Islam smrt ne posmatra kao kraj postojanja, već kao prelazak iz prolaznog života na ovom svijetu u vječni život na Ahiretu.
Zato vjernik na smrt gleda sa sviješću o odgovornosti pred Allahom, ali i sa nadom u Njegovu milost.
Allah, dž.š., kaže:
„Svaka duša će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.“
(El-Ankebut, 57)
Šta je smrt u islamu?
Smrt predstavlja rastavljanje duše od tijela. Ona nastupa onda kada Allah odredi kraj čovjekovog dunjalučkog života.
Niko ne može ni ubrzati ni odgoditi smrt mimo Allahove odredbe.
Allah, dž.š., kaže:
„Nijedan čovjek ne može umrijeti osim Allahovom voljom, u času određenom.“
(Ali Imran, 145)
Trenuci umiranja
Islam podstiče vjernika da se za smrt priprema tokom cijelog života kroz vjeru, dobra djela i pokajanje. U trenucima umiranja preporučuje se da se umirućem pomaže da izgovara šehadet:
„Podučavajte svoje umrle riječima: La ilahe illallah.“
(Muslim)
Prema islamskom učenju, meleci dolaze čovjeku u trenutku smrti. Vjernicima donose radosne vijesti, dok nevjernike očekuje težak susret sa smrću.
Smrt kao podsjetnik
Poslanik Muhammed, a.s., često je podsjećao ashabe na smrt:
„Često se prisjećajte rušitelja svih užitaka – smrti.“
(Tirmizi)
Sjećanje na smrt pomaže čovjeku da bude skroman, odgovoran i svjestan prolaznosti dunjaluka.
Život poslije smrti
Nakon smrti čovjek ulazi u berzahski život, period između smrti i Sudnjeg dana. Na Sudnjem danu svi ljudi će biti proživljeni i odgovarat će za svoja djela.
Allah, dž.š., kaže:
„Pa ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.“
(Ez-Zilzal, 7–8)
Odnos muslimana prema smrti
- vjeruje da je smrt Allahova odredba;
- priprema se za nju dobrim djelima;
- ne očajava pred smrću;
- nada se Allahovoj milosti;
- nastoji ostaviti dobro djelo koje će koristiti ljudima i nakon njegove smrti.
Zaključak
Islam uči da smrt nije kraj, nego početak novog života. Zato vjernik treba živjeti odgovorno, činiti dobra djela, iskreno se kajati za grijehe i biti spreman za susret sa svojim Gospodarom. Svijest o smrti pomaže čovjeku da bolje iskoristi vrijeme koje mu je Allah podario i da svoj život ispuni vjerom, moralom i korisnim djelima.
Često možemo čuti, pročitati kako ”umrli dolaze po žive” u smislu da npr. kad umre jedan od bračnih drugova a zatim nekoliko mjeseci, godina ”dolazi” po svog bračnog druga, tj. umire i on.
Melek smrti dolazi po živog čovjeka. Umrli se ne vraća na dunjaluk. Sve se dešava Allahovom voljom i određenjem.
-
USKprije 1 danTužilaštvu USK predata tri uhapšena policajca: Jaknama skrivali identitet pri ulasku (VIDEO)
-
BiHprije 4 danaSDS odbio Stanivukovićev prijedlog: Blanuša ne odustaje od kandidature za predsjednika RS-a
-
Smrtovniceprije 2 danaNa ahiret preselio Kasić (Elvis-Kareli) Manuel
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 danaAmerički udar na strateško iransko ostrvo Qeshm podigao tenzije u Zaljevu: Teheran prijeti odmazdom
-
USKprije 2 danaTuristički voz uskoro do Bosanske Otoke: Produžena ruta kroz najljepše dijelove doline Une
-
USKprije 4 danaJU ”II srednja škola” Cazin:Konkurs za upis polaznika u programe za srednješkolsko obrazovanje odraslih
