Connect with us

BiH

Elvir Čuzović: Ni 83.000 KM ni bubrega. Kako me je prevario Almir Čehajić Batko

Published

on

Elvir Čuzović-Ćuza prije 10 godina uplatio je 83.000 KM Otvorenoj mreži da bi mu našli donora za bubreg. U međuvremenu, ova organizacija je prestala da postoji, Almir Čehajić Batko – jedan od frontmena ove organizacije je bio uhapšen, pa pušten na slobodu, a Čuzović nije dobio ni bubreg, a niti novac koji im je dao.
Čuzović je nezvanično čuo da su pripadnici SIPA otkrili da je cijela ova afera “teška” 10 miliona eura, ali da Tužilaštvo već dvije godine od pokretanja istrage ništa ne poduzima…

Čuzović je iz Sarajeva i obolio je još kao dječak sa nepunih 14 godina. Danas već davne 1992. njemu su stradali bubrezi, nakon čega mu je majka dala svoj bubreg i bukvalno mu spasila život.

Nakon toga, Elvir je bio potpuno zdrav dječak samo osam godina. Onda je 2000. godine počeo da mu otkazuje i taj jedini zdravi bubreg te je krenuo na dijalizu koju prima i dan danas – dakle pune 23 godine…

“Pokušao sam nešto riješiti 2013. godine. Postao sam umoran od svega, bolest me je slomila, a organizam mi je stradao. Imam dosta prijatelja koji su se organizovali i sakupili novac za liječenje. Tada je bila aktuelna Otvorena mreža i Almir Ćehajić Batko koji se predstavljao kao veliki humanitarac. Nažalost, ispao je veliki prevarant, koji je pokrenuo akcije liječenja ljudi ponajviše onih na hemodijalizi. Ljudi su me upozoravali da budem oprezan s njim, ali nažalost, ja sam se hvatao za slamku spasa jer mi je zdravstveno stanje bilo vrlo loše. Prijatelji iz firme Inter klima na Stupu napravili su donatorsku večeru gdje se sakupila većina novca. Ja sam 2013. godine, gledajući emisiju Udri muški nasjeo sam jer je Batko nekima i pomogao. Međutim, svako od njih je morao donijeti novac, a on je dobro profitirao. Kad je bio uhapšen, njegov advokat je pričao da je Batko pomagao, što nije tačno. Niko nije mogao ući u program Otvorene mreže dok nije donio koliko je on zahtijevao. Nekome je uzeo 80.000, nekome 100.000. Ja sam 2013/2014. putem dvije uplatnice dao 83.000 Otvorenoj mreži i Almiru Čehajiću Batku. Potom me je zabolila noga zbog začepljenja krvnih sudova i morao sam biti izmješten, jer mi na Koševu nisu mogli pomoći. On mi je ponudio da me izmjeste, da spasem nogu. Ponudio mi je liječenje u Njemačkoj i predračun od 10.000 eura. Ja sam pristao jer ću ostatak novca za transplantaciju nadoknaditi. Nijemci su mi uradili nogu, ali je to jako kratko trajalo. Nakon mog povratka tražio sam račun, da vidim koliko je to koštalo. On mi je nakon godinu dana dao račun na kom je pisalo da je sve koštalo skoro 20.000 eura! Duplo mi je uvećao cifru. Oko njega je bila čitava ekipa i jako su spretni u varanju.

Nigdje nema da godinu dana čekaš na račun. Nema gdje nisam bio u bolnici, od BiH, Hrvatske, Njemačke, Francuske i svugdje uz otpusno pismo dobijete račun. On mi je ispostavio vjerovatno falsifikovan račun od 19 i nešto hiljada eura. Vi nemate izlaza, čovjek me jednostavno ucjenjivao. Poslije sam preko prijatelja u Štutgartu saznao da je operacija koštala 8.000 eura”, priča Čuzović.

Potom je Čuzović otišao u Tuzlu kod ljekara kardiologa Elmira Jahića.

– On mi je vratio nadu u život kad je rekao da će mi problem s nogom uraditi za pola sata. On je bolje uradio nego oni u Njemačkoj. Plaćanje je regulisano preko Zavoda a operacija je koštala svega 5-6 hiljada. I danas dan nemam problema s nogama. Dok je Batko prvu operaciju naplatio skoro 20.000 eura. I dalje sam čekao transplantaciju bubrega. Bio sam već 20 godina na dijalizi i išao sam u Otvorenu mrežu da vidim šta se dešava. Oni su uvijek obećavali: “Biće 100 %, biće za šest mjeseci, da sam na vrhu liste, da je sve završeno, ali vidio sam da nema vajde od čekanja jer je od uplate novca prošlo sedam godina, a ništa se nije desilo. Meni organizam zbog dijalize propada, ja sam sve lošiji i lošiji. Nemam vremane da čekam. Evo već dvije godine kako je Batko pušten na slobodu. Tužilaštvo KS već dvije godine ništa nije uradilo, a sve je čisto kao suza – priča sagovornik Crne Hronike.

Čuzović podsjeća da je on sa još 50-ak prevarenih pacijenata Čehajića i Otvorenu mrežu prijavili pripadnicima SIPA.

“Iz medija sam čuo da je bio pritvoren i danas su i on i ostali na slobodi. To je bila čitava ekipa ljudi. Imali su dva humanitarna telefona i niko od nas pacijenata nije feninga dobio, niti je imao uvida u račun. On stavi na TV moju sliku i apeluje da ljudi daju novac. A ljudi, k'o naš narod, leti da pomogne, zovu a niko od nas nikad dinara nije dobio. Tako da je to bila jedna velika prevara. Ja pričam svoju priču, a sličnih meni ima mnogo. Pacijenti na dijalizi su povezani. U Sarajevu nas koji smo uplatili novac, ima oko 10-15 i svi smo u istom problemu. Ostali smo bez ičega. Ja fizički propadam. Mjesečno trošim lijek koji košta 400 eura. On me ostavio bez dinara i danas slobodno hoda gradom”, kaže Čuzović.

Podsjeća da je Otvorenoj mreži uplatio 83.000 eura, da su mu za operaciju noge odbili 20.000 eura.

“Onda sam otišao u Otvorenu mrežu i tražio raskid ugovora. Oni su me ubjeđivali da mi zakonski ne mogu vratiti pare. Kakve sam prijetnje i napade od njih doživio, da ću umrijeti, da su mi oni jedini spas, da me je država ostavila… Preko prijatelja sam angažovao advokata. Sam nisam više mogao, nisam imao snage. Advokat je prvo pisao dopise da se vrate pare. Onda sam uspio dobiti raskid ugovora. On mi je odbio 60.000 eura na račun troškova. Ponudio mi je da mi vrati 23.000 eura. Bio sam u jako teškoj situaciji i pristao sam i na to. Na kraju me je i tu prevario. Nije mi ni to vratio. Privatno sam ga tužio i suđenje je završeno i čekam presudu. Tu je sve čisto ali Otvorena mreža ne može da vrati taj novac. Svi oni su na slobodi, a mi polako umiremo. Pitam se da li će država išta uraditi. Velika je afera u pitanju Vrijeme će pokazati šta je taj čovjek uradio i da je to uradio na najosjetljivijoj populaciji. To su skoro svi nepokretni ljudi invalidi. Npr. otac i sin su uplatili dijalizu i obojica su umrli. Njemu je taj novac ostao. Ja sada da umrem, on bi se obradovao”, priča Čuzović.

Neki pacijenti su, kako dodaje, prodavali sve što imaju, neki su dizali kredite kako bi izbjegli dijalizu.

“Ja svaki drugi dan idem na dijalizu. Moj život je uništen, a on mi ga je dodatno uništio. Nemam ni za lijekova. Pokušavao sam putem medija da nešto učinim, ali mnogi o ovom ne žele da pišu. Tužilaštvo me nikad nije pozvalo. On je sve vrlo pametno odradio. Novac je vjerovatno sklonio, ništa nema na sebi. Otvorena mreža više ne postoji, oni koji su radili u Otvorenoj mreži su tu. Neki su na poziciji direktora, a tamo su bili mozak operacije. Ja ih sretnem, hodaju bez stida a sve su znali šta se dešavalo. Oni su me na sastancima ubjeđivali da mi ne mogu vratiti novac, da me je država ostavila, da ću umrijeti, i da sam sigurno gotov, pitali me jesam li svjestan svoje situacije. A ja sam tražio da mi vrate novac, da tražim sebi donora. Oni su govorili da su mi samo oni jedni spas. Sjećam se kad sam išao u Francusku, oni su uživali s našim novcem. Ja što sam preživio od Otvorene mreže, ne daj Bože nikome. Možete i ostale pozvati, svi će vam isto ispričati. Danas smo svi ostali u vrlo teškoj situaciji.

On danas živi s roditeljima, nije zaposlen, a kako bi i mogao raditi kad svaki drugi dan ide na dijalizu koja traje četiri sata.

“Kad sam krenuo u Njemačku na operaciju pitao me je da li imam kakvog keša. Imao sam kod sebe 3000 eura da mi se nađe kad krenem na transplantaciju. Rekao sam da imam toliko, a on reče da mu donesem. Uzeo je te pare i stavio u džep. Rekao je da ne treba nikakvu potvrdu da mi izda. Za sve što pričam imam potvrde, svjedoke”, rekao je Čuzović.

BiH

Građani (i dalje) odlaze iz BiH: Prije su poslodavci birali radnike, danas je obrnuto – i neka je

Published

on

By

Hrvatskoj treba 15 do 20 dana da uveze radnike, a nama godina, žale se poslodavci u BiH

Dok se Bosna i Hercegovina posljednjih godina suočava s deficitom radnika, sve je više građana koji se odlučuju za rad u inostranstvu. Rijeke ljudi ispred stranih ambasada i agencija koji traže dozvole za rad su samo jedan od dokaza koji govore tome u prilog.

A zašto nam odlazi radna snaga? Razloga je, kako kažu iz Vanjskotrgovinske komore BiH, mnogo.

ODSUSTVO PERSPEKTIVE

Osnovni su: mali izbor poslova u struci, niske plate (visoka opterećenja za poslodavce), visoki troškovi života za nivo prosječne plate, visok nivo političke nestabilnosti, gubitak nade u mogućnost promjene sistema, odsustvo perspektive za budućnost djece i neusklađenost obrazovnog sistema sa tržištem rada.

– BiH uglavnom napuštaju ljudi sa deficitarnim zanimanjima u EU kao što su: programeri, ljekari i drugo medicinsko osoblje, visokoobrazovana radna snaga. S istim problemom se susreću i zemlje regiona, tvrde iz Komore.

U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH još nemaju sve podatke za 2023. kada su u pitanju suficitarna i deficitarna zanimanja

Predsjednik UO Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović kaže da veliki broj radnika nedostaje i u industrijskom i ugostiteljskom sektoru.

Tamo gdje su proizvodnja, mašine, teži fizički rad… Niko neće da radi to, jer su u pitanju teški fizički poslovi. Nikome se ne radi, valja se na skelu popeti, miješati beton. E sad, ko radi ove zahtjevne poslove, radije će otići vani, jer je puno bolje plaćen tamo, kompletna građevina je tamo. Naši radnici odoše u sezoni, a i mimo nje prema Hrvatskoj i ostalim evropskim zemljama. U BiH ostaje velika praznina, priča on.

 

Ta praznina se osjeti u privrednom sektoru. Ako se trend nastavi, poslodavci će, kažu iz VTK-a, ali i Udruženja poslodavaca, morati uvoziti radnike.

– Taj proces je već počeo, tako da na gradilištima u BiH imamo radne snage iz Turske, Kuvajta, Bangladeša, Nepala, Kine i drugih zemalja. Poslodavci su pokrenuli inicijativu kod nadležnih institucija kako bi im olakšali procedure zapošljavanja radne snage iz inostranstva, a najveća je potražnja stranih radnika raznih profila kao što su: voćari, stočari, pekari, tesari, zidari, moleri, vozači u međunarodnom saobraćaju… BiH nedostaju i radnici u proizvodnji i sektoru turizma, a većom liberalizacijom tržišta rada u zemljama zapadne Evrope, kao i svakodnevnim odlaskom radno sposobnog stanovništva iz BiH, ovaj problem bi mogao postati još izraženiji, tako da su i strahovi opravdani, ističu u VTK-u.

Smailbegović smatra da se procedura zapošljavanja stranaca mora olakšati.

– Nažalost, kod nas je to još tabu i zato nije zaživjelo u punom kapacitetu. Imamo malo stranaca koji rade, odnosno oko 4.000 izdatih dozvola. Ove godine su kvote povećane na šest hiljada. Ali, nisu problem ni kvote koliki su problem procedure koje su jezivo kompleksne i spore. Treba vam godina da dovedete jednog radnika. Hrvatska je to odlično riješila, 15 do 20 dana im treba da dovedu radnika i oni danas imaju 170.000 stranih radnika na spisku, ističe Smailbegović.

Svi oni kojih se tiče odlazak radne snage iz BiH su složni u jednom – problem treba riješiti sistemski. Šta to znači?

– Visoke stope nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini, dužina čekanja zaposlenja samo su neki od pokazatelja da obrazovni sistem, odnosno ponuda radne snage ne odgovara zahtjevima potražnje i da je nužno napraviti promjene u tom segmentu. Istovremeno, primanja nisu jedini razlog odlaska, nego sveukupna slika BiH koja nužno treba povoljniji poslovni ambijent, stabilnost i rasterećenje privrede, ističu iz VTK-a.

Poslodavci i VTK slažu se u jednom: Za ljepšu budućnost potrebni su sistemsko prilagođavanje tržištu rada, kvalitetni programi, kvalitet nastavnika i mreža škola uz kvalitetno osiguranje obavljanja nužne prakse, više praktičnog rada i posjete proizvodnim kapacitetima pri obrazovanju učenika i studenata za budući poziv. Smailbegović dodaje da u set rješenja treba da uđe i zapošljavanje studenata, penzionera i osoba sa invaliditetom, piše Oslobodjenje.

IMA KO HOĆE

Osvrće se i na donedavnu floskulu brojnih poslodavaca u BiH: “Ako nećeš ti, ima ko hoće da radi”.

– Prije su poslodavci birali radnike, jer je tržište bilo takvo, puno radne snage, a danas se ta situacija okrenula i neka je. Radnici biraju poslodavce i tome se jednostavno svi moramo prilagoditi, objašnjava Smailbegović.

Iz VTK-a, ipak, daju tračak nade u bolje sutra.

– Nedavna odluka Evropskog vijeća za otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom donosi jednu vrstu ekonomske sigurnosti, daje dobar signal za strane investitore, mogućnost povećanja zaposlenosti i otvara dodatne mogućnosti za nove poslovne prilike, posebno u vanjskotrgovinskoj razmjeni i kreiranju povoljnijeg poslovnog okruženja u našoj zemlji. Stoga bi pregovori sa EU eventualno mogli smanjiti odlazak kvalificirane radne snage, zaključuju u Komori.

Nastavi čitati

BiH

Vlada FBiH se časti novim automobilima, najskuplje će dobit Nikšić i Bradara

Published

on

By

Najskuplje automobile visoke klase dobit će Nikšić i Bradara, dok će Mijatović i Kraljević voziti ona kategorisana kao srednja klasa čija je cijena ‘samo’ 120 000 KM.

Vlada FBiH odobrila je Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine nabavku službenih putničkih automobila, i to za potrebe budžetskih korisnika u vrijednosti od čak milion i pet stotina sedamdeset hiljada maraka!

Ova odluka Federalne vlade objavljena je u Službenim novinama FBiH iz koje je vidljivo da se automobili nabavljaju za premijera FBiH Nermina Nikšića, Ured predsjednice FBiH Lidije Bradare, te dvojice dopremijera FBiH koji su ujedno ministri razvoja, poduzetništva i obrta, te finansija, Vojina Mijatovića i Tonija Kraljevića, piše Raport.

Vozila po klasama

Vozila koja će biti kupljena u ovoj godini kategorisana su po klasama i to na nižu, srednju i visoku.

Najskuplje automobile visoke klase i to po 150.000 KM dobit će Nikšić i Bradara, dok će Mijatović i Kraljević voziti ona kategorisana kao srednja klasa čija je cijena ‘samo’ 120.000 KM.

Odluka o kupovini službenih automobila objavljena u Službenom listu

Novi automobili kupuju se i za federalna ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, unutrašnjih poslova, pravde, trgovine, raseljenih osoba i izbjeglica i to po cijeni od 90.000 KM po jednom automobilu.

Ministarstvo prostornog uređenja dobit će jedno vozilo od 90.000, a drugo od 45.000 KM.

Kreće procedura

Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata dobija vozilo vrijednosti 45.000, a kulture i sporta automobil od 50.000 KM, koliko će biti izdvojeno i za vozilo za potrebe Ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta.

Za Poreznu upravu FBiH namijenjena je nabavka vozila vrijednosti 135.000 KM, za Federalno tužilaštvo vozilo vrijedno 90.000 KM, a za Službu za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH vozilo od 90.000 KM.

Odluka o odobravanju novca za nabavku automobila na snagu stupa sutra, pa će Služba vjerovatno odmah krenuti u proceduru kupovine automobila.

Nastavi čitati

BiH

Tragična nesreća u BiH: Radnik (39) pao s električnog stuba i poginuo

Published

on

By

Lice mjesta je osigurano od strane službenika PS Stolac, a s navedenim su upoznati dežurni tužilac i inspektori Ministarstva rada

 

 

Radnik iz Nevesinja pao je u četvrtak s električnog stuba u Stocu i poginuo, doznaje se u petak u MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona.

“PS Stolac prijavio je S.L. da je u industrijskoj zoni s električnog stuba pao S.S. (1985.) iz Nevesinja, radnik poduzeća ‘ARS INŽINJERING’ Banja Luka. Isti je od zadobivenih povreda smrtno stradao što je konstatirano od strane dežurne liječnice Doma zdravlja Stolac”, kaže se u policijskom izvještaju.

Lice mjesta je osigurano od strane službenika PS Stolac, a s navedenim su upoznati dežurni tužilac i inspektori Ministarstva rada, javlja Fena.

Uviđaj su izvršili službenici Odjela krim. policije PU Čapljina.

Nastavi čitati

Najčitanije