Čuzović je iz Sarajeva i obolio je još kao dječak sa nepunih 14 godina. Danas već davne 1992. njemu su stradali bubrezi, nakon čega mu je majka dala svoj bubreg i bukvalno mu spasila život.

Nakon toga, Elvir je bio potpuno zdrav dječak samo osam godina. Onda je 2000. godine počeo da mu otkazuje i taj jedini zdravi bubreg te je krenuo na dijalizu koju prima i dan danas – dakle pune 23 godine…

“Pokušao sam nešto riješiti 2013. godine. Postao sam umoran od svega, bolest me je slomila, a organizam mi je stradao. Imam dosta prijatelja koji su se organizovali i sakupili novac za liječenje. Tada je bila aktuelna Otvorena mreža i Almir Ćehajić Batko koji se predstavljao kao veliki humanitarac. Nažalost, ispao je veliki prevarant, koji je pokrenuo akcije liječenja ljudi ponajviše onih na hemodijalizi. Ljudi su me upozoravali da budem oprezan s njim, ali nažalost, ja sam se hvatao za slamku spasa jer mi je zdravstveno stanje bilo vrlo loše. Prijatelji iz firme Inter klima na Stupu napravili su donatorsku večeru gdje se sakupila većina novca. Ja sam 2013. godine, gledajući emisiju Udri muški nasjeo sam jer je Batko nekima i pomogao. Međutim, svako od njih je morao donijeti novac, a on je dobro profitirao. Kad je bio uhapšen, njegov advokat je pričao da je Batko pomagao, što nije tačno. Niko nije mogao ući u program Otvorene mreže dok nije donio koliko je on zahtijevao. Nekome je uzeo 80.000, nekome 100.000. Ja sam 2013/2014. putem dvije uplatnice dao 83.000 Otvorenoj mreži i Almiru Čehajiću Batku. Potom me je zabolila noga zbog začepljenja krvnih sudova i morao sam biti izmješten, jer mi na Koševu nisu mogli pomoći. On mi je ponudio da me izmjeste, da spasem nogu. Ponudio mi je liječenje u Njemačkoj i predračun od 10.000 eura. Ja sam pristao jer ću ostatak novca za transplantaciju nadoknaditi. Nijemci su mi uradili nogu, ali je to jako kratko trajalo. Nakon mog povratka tražio sam račun, da vidim koliko je to koštalo. On mi je nakon godinu dana dao račun na kom je pisalo da je sve koštalo skoro 20.000 eura! Duplo mi je uvećao cifru. Oko njega je bila čitava ekipa i jako su spretni u varanju.

Nigdje nema da godinu dana čekaš na račun. Nema gdje nisam bio u bolnici, od BiH, Hrvatske, Njemačke, Francuske i svugdje uz otpusno pismo dobijete račun. On mi je ispostavio vjerovatno falsifikovan račun od 19 i nešto hiljada eura. Vi nemate izlaza, čovjek me jednostavno ucjenjivao. Poslije sam preko prijatelja u Štutgartu saznao da je operacija koštala 8.000 eura”, priča Čuzović.

Potom je Čuzović otišao u Tuzlu kod ljekara kardiologa Elmira Jahića.

– On mi je vratio nadu u život kad je rekao da će mi problem s nogom uraditi za pola sata. On je bolje uradio nego oni u Njemačkoj. Plaćanje je regulisano preko Zavoda a operacija je koštala svega 5-6 hiljada. I danas dan nemam problema s nogama. Dok je Batko prvu operaciju naplatio skoro 20.000 eura. I dalje sam čekao transplantaciju bubrega. Bio sam već 20 godina na dijalizi i išao sam u Otvorenu mrežu da vidim šta se dešava. Oni su uvijek obećavali: “Biće 100 %, biće za šest mjeseci, da sam na vrhu liste, da je sve završeno, ali vidio sam da nema vajde od čekanja jer je od uplate novca prošlo sedam godina, a ništa se nije desilo. Meni organizam zbog dijalize propada, ja sam sve lošiji i lošiji. Nemam vremane da čekam. Evo već dvije godine kako je Batko pušten na slobodu. Tužilaštvo KS već dvije godine ništa nije uradilo, a sve je čisto kao suza – priča sagovornik Crne Hronike.

Čuzović podsjeća da je on sa još 50-ak prevarenih pacijenata Čehajića i Otvorenu mrežu prijavili pripadnicima SIPA.

“Iz medija sam čuo da je bio pritvoren i danas su i on i ostali na slobodi. To je bila čitava ekipa ljudi. Imali su dva humanitarna telefona i niko od nas pacijenata nije feninga dobio, niti je imao uvida u račun. On stavi na TV moju sliku i apeluje da ljudi daju novac. A ljudi, k'o naš narod, leti da pomogne, zovu a niko od nas nikad dinara nije dobio. Tako da je to bila jedna velika prevara. Ja pričam svoju priču, a sličnih meni ima mnogo. Pacijenti na dijalizi su povezani. U Sarajevu nas koji smo uplatili novac, ima oko 10-15 i svi smo u istom problemu. Ostali smo bez ičega. Ja fizički propadam. Mjesečno trošim lijek koji košta 400 eura. On me ostavio bez dinara i danas slobodno hoda gradom”, kaže Čuzović.

Podsjeća da je Otvorenoj mreži uplatio 83.000 eura, da su mu za operaciju noge odbili 20.000 eura.

“Onda sam otišao u Otvorenu mrežu i tražio raskid ugovora. Oni su me ubjeđivali da mi zakonski ne mogu vratiti pare. Kakve sam prijetnje i napade od njih doživio, da ću umrijeti, da su mi oni jedini spas, da me je država ostavila… Preko prijatelja sam angažovao advokata. Sam nisam više mogao, nisam imao snage. Advokat je prvo pisao dopise da se vrate pare. Onda sam uspio dobiti raskid ugovora. On mi je odbio 60.000 eura na račun troškova. Ponudio mi je da mi vrati 23.000 eura. Bio sam u jako teškoj situaciji i pristao sam i na to. Na kraju me je i tu prevario. Nije mi ni to vratio. Privatno sam ga tužio i suđenje je završeno i čekam presudu. Tu je sve čisto ali Otvorena mreža ne može da vrati taj novac. Svi oni su na slobodi, a mi polako umiremo. Pitam se da li će država išta uraditi. Velika je afera u pitanju Vrijeme će pokazati šta je taj čovjek uradio i da je to uradio na najosjetljivijoj populaciji. To su skoro svi nepokretni ljudi invalidi. Npr. otac i sin su uplatili dijalizu i obojica su umrli. Njemu je taj novac ostao. Ja sada da umrem, on bi se obradovao”, priča Čuzović.

Neki pacijenti su, kako dodaje, prodavali sve što imaju, neki su dizali kredite kako bi izbjegli dijalizu.

“Ja svaki drugi dan idem na dijalizu. Moj život je uništen, a on mi ga je dodatno uništio. Nemam ni za lijekova. Pokušavao sam putem medija da nešto učinim, ali mnogi o ovom ne žele da pišu. Tužilaštvo me nikad nije pozvalo. On je sve vrlo pametno odradio. Novac je vjerovatno sklonio, ništa nema na sebi. Otvorena mreža više ne postoji, oni koji su radili u Otvorenoj mreži su tu. Neki su na poziciji direktora, a tamo su bili mozak operacije. Ja ih sretnem, hodaju bez stida a sve su znali šta se dešavalo. Oni su me na sastancima ubjeđivali da mi ne mogu vratiti novac, da me je država ostavila, da ću umrijeti, i da sam sigurno gotov, pitali me jesam li svjestan svoje situacije. A ja sam tražio da mi vrate novac, da tražim sebi donora. Oni su govorili da su mi samo oni jedni spas. Sjećam se kad sam išao u Francusku, oni su uživali s našim novcem. Ja što sam preživio od Otvorene mreže, ne daj Bože nikome. Možete i ostale pozvati, svi će vam isto ispričati. Danas smo svi ostali u vrlo teškoj situaciji.

On danas živi s roditeljima, nije zaposlen, a kako bi i mogao raditi kad svaki drugi dan ide na dijalizu koja traje četiri sata.

“Kad sam krenuo u Njemačku na operaciju pitao me je da li imam kakvog keša. Imao sam kod sebe 3000 eura da mi se nađe kad krenem na transplantaciju. Rekao sam da imam toliko, a on reče da mu donesem. Uzeo je te pare i stavio u džep. Rekao je da ne treba nikakvu potvrdu da mi izda. Za sve što pričam imam potvrde, svjedoke”, rekao je Čuzović.