Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

(FOTO) Sedmogodišnji učenik s posebnim potrebama povratio: Učiteljice ga natjerale da to pojede

Published

on

Policija navodi da je dijete povratilo u zdjelu, ali i na stol. Kanipe je navodno pružila dječaku žlicu. Dijete je bio prisiljeno uz pomoć žlice pojesti bljuvotinu, a zatim očistiti stol papirnatim ručnicima

Četiri zaposlenika jedne osnovne škole u američkoj saveznoj državi Indiani te zdravstvena djelatnica optuženi su prekršajnim nalogom zbog šokantnog slučaja u koji je bio umiješan učenik s posebnim potrebama (7). Prema snimci koju je policija dobila na uvid, dječaka su natjerale da vlastitu bljuvotinu pojede kašikom.

Sara Seymour (27), Debra Kanipe (63), Julie Taylor (48), Kristen Mitchell (38) i Megan King (24) optužene su, kako javlja NBC, jer su propustili prijaviti slučaj, objavila je policija Brownsburga u srijedu na Facebooku.

Osim toga Seymour i Kanipe su također optuženi za kazneno djelo zanemarivanja osobe s posebnim potrebama, rekla je policija, prenosi Jutarnji list.

Optužbe proizlaze iz incidenta koji se dogodio u februaru u osnovnoj školi Brown u Brownsburgu, smještenom 32 kilometra sjeverozapadno od Indianapolisa.

Vlasti su priopćile da video prikazuje učenika s posebnim potrebama kako sjedi za stolom u kantini. Jeo je svoj ručak te je u jednom trenutku ustao i činilo se da se guši zbog hrane. Taylor, učiteljica životnih vještina, došla je do njega i rekla mu da sjedne, navodi policija u izvješću.

Seymour je navodno rekla djetetu da će ako povrati hranu, morati pojesti sve što je povratio. Taylor je potom dječaku dala zdjelu.

Policija navodi da je dijete povratilo u zdjelu, ali i na stol. Kanipe je navodno pružila dječaku žlicu. Dijete je bio prisiljeno uz pomoć žlice pojesti bljuvotinu, a zatim očistiti stol papirnatim ručnicima, navodi policija.

– I Seymour i Kanipe stajali su svaka bočno od djeteta dok je ono jelo vlastitu bljuvotinu. Mitchell i King su bile prisutne i svjedočile incidentu, navodi policija.

Policija Brownsburga je o incidentu obaviještena 12. aprila ubrzo nakon što je škola obaviještena o tome. Tužiteljstvo okruga Hendricks u utorak je podignulo optužnicu.

U zatvorskim dokumentima stoji da su Seymour i Kanipe uhapšeni u srijedu i puštene isti dan.

Ravnatelj škole Jim Snapp je u priopćenju za javnost od 17. aprila rekao da je duboko ožalošćen postupcima zaposlenika njegove škole.

Seymour i Kanipe su već dobili otkaz, a svi zaposlenici škole koji su sudjelovali u incidentu bit će vjerojatno otpušteni kada se školski odbor sastane idućeg mjeseca.

Svijet / Zanimljivosti

Bosanac kupio lažne pečate u pasoš da može duže biti u Njemačkoj pa zaradio kaznenu prijavu!

Published

on

By

Policijski službenici protiv 37-godišnjaka podnose kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u  Slavonskom Brodu zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela  Krivotvorenja isprave.

Policijski službenici Postaje granične policije Slavonski Šamac, dana 22. svibnja/maja, oko 17 sati, prilikom granične kontrole na ulazu u Republiku Hrvatsku, otkrili su krivotvorene granične pečate.

Naime, prilikom kontrole autobusa, vozača, putnika i prtljage, 37-godišnji putnik je policijskim službenicima dao na uvid putnu ispravu Bosne i Hercegovine, piše GPM.

Policijski službenici su posumnjali u originalnost otisnutih ulazno izlaznih štambilja u putnoj ispravi. Daljnjim provjerama i kriminalističkim istraživanjem potvrđena je sumnja policijskih službenika te je utvrđeno da se radi o krivotvorenim graničnim pečatima.

Osumnjičeni je sukladno prethodnom dogovoru nepoznatoj osobi platio određen novčani iznos koja mu je u putnu ispravu utisnula krivotvorene granične pečate, a sve s ciljem reguliranja statusa u Njemačkoj.

Policijski službenici protiv 37-godišnjaka podnose kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u  Slavonskom Brodu zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela  Krivotvorenja isprave.

Nadalje, sukladno odredbama Zakona o strancima 37-godišnjaku je rješenjem odbijen ulaz u Republiku Hrvatsku te je vraćen u Bosnu i Hercegovinu.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

‘Grad diploma i ćevapa’: Mediji iz bh. susjedstva o ‘bosanskom Oksfordu’ na kojem studira 4500 ljudi

Published

on

By

Čuli smo dosta dobrih pošalica o diplomi iz Travnika. Ima ona: “Ko kaže da je bio Travniku, a nije se vratio iz Travnika s diplomom, laže da je bio u Travniku!”, ili recimo ova: “Stao bus u Travniku, a šofer će na razglas: 10 minuta pauze – za kafu, toalet i četverogodišnji studij”.

Najviše smo se ipak nasmijali na priču za koju svi kažu da je istinita. Kaže ovako: Alden Karalić iz Ilijaša pokraj Sarajeva studirao je u Travniku menadžment i poslovne odnose pa je na promociji izjavio: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih ja i srednju”, piše Jutarnji list.

 

Mediji su potom “iskopali” da je “diplomant” pohađao srednju Strojarsku školu u Sarajevu, a od tamo su ga izbacili 2008. godine jer ni u trećem pokušaju nije uspio završiti prvi razred. Onda je odlučni Alden otišao u Široki Brijeg, upisao iznova Ekonomsku školu, pa iz Širokog požurio za Travnik i tamo upisao Ekonomski fakultet i, eto, diplomirao, a za sve to mu je trebalo – šest godina, znači dvije manje od najmarljivijih i najnadarenijih učenika. Nije stoga čudno što o njegovu pothvatu i danas pišu novine.

GRAD DIPLOMA I ĆEVAPA

Priča o diplomama iz Bosne i Hercegovine, pa tako i iz Travnika, aktualna je već godinama, kod nas s vremena na vrijeme, a novoimenovani ministar Josip Dabro svojim nemuštim tumačenjem kako je došao na magisterij na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u Travniku nanovo je privukao pažnju. ovoga “grada diploma i ćevapa”.

 

Grad Travnik (BiH) ima čak tri privatna univerziteta u kojima djeluje 16 fakulteta te dva državna fakulteta.

Zašto bi neko išao studirati uz rad stotina kilometara daleko od rodnog grada u kojem ima fakultet istog smjera? Zašto je baš Travnik magnet za hrvatske studente poodmakle dobi? Kako je Travnik po broju studenata i programa koji im se nudi u odnosu na broj stanovnika “prešišao” najpoznatije studentske gradove Oxforda i Cambridgea? Istražujući ovu temu naišli smo na brojne apsurde, ali isto tako moramo naglasiti da u Travniku ima kvalitetnih profesora i dobrih studenata koji su žrtve generalizacije i nesređenog sistema, piše Jutarnji list.

Profesor Matko Glunčić sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta rekao je da je prosjek zapadnih država – jedan univerzitet na milion stanovnika. Hrvatska ima devet univerziteta pa je to prosjek od nekih 400.000 stanovnika, a BiH – 40, od čega su tri četvrtine privatnih, pa je to prosjek jedne ustanove na 80.000 stanovnika.

 

Travnik, administrativno središte Srednjobosanskog kantona, s najširom okolinom ima 57.000 stanovnika. Ima tri univerziteta, u sklopu njih čak 16 fakulteta, a uz njih tamo podružnicu Ekonomskog i Pravnog fakulteta ima i mostarski Univerzitet, to su još dva, što znači 18. Svi ti fakulteti imaju po nekoliko smjerova, odnosno studijskih programa, pa bez problema. možemo reći da Travnik apsolutno pokriva sva naučna područja. Obišli smo ih sve, sreli smo ukupno 14 studenata od 4500, koliko ih tamo studira.

 

“U čemu je tajna studiranja u Travniku i mogu li se ovdje kupiti diplome na benzinskoj pumpi”, pitali smo Bojana Domića , kantonalnog ministra obrazovanja, on je ključan čovjek jer lokalne vlasti izdaju odobrenja za rad visokoškolskih ustanova.

“Mislim da ne može. No bilo je u početku takvih slučajeva, sličnih je nepravilnosti bilo i nedavno, njima se bave istražna tijela. Bili su na dva današnja univerziteta i ta istraga još traje, a bavili smo se i mi iz ministarstva. Najčešće smo imali situacije da su se priznavali predmeti s drugih univerziteta koji nisu bili adekvatno upisanim studijima.

Specifičnost BiH je što je obrazovanje spušteno na razinu kantona, a naši kapaciteti nisu dovoljni da mogu odgovoriti tim izazovima. Kada su počinjali, to je bio jedan veliki haos. Krenulo je iz Banje Luke po principu nekih dislociranih odjeljenja koja su dobivala suglasnost da se mogu djelovati. To je izgledalo strašno, neću reći da su bile u garažama, ali nije bilo ni daleko od toga. Danas kada uđete u te zgrade vidite da su opremljenije od nekih sličnih u Europskoj uniji i vrlo su dobro posloženi. Ono na čemu bi trebalo poraditi jest profesionalni dignitet ljudi koji rade na univerzitetima, da drže akademsku razinu”, kaže ministar i dodaje da se osjeća da su kriteriji u padu te predviđaju da će zbog inflacije fakultet doći do njihova fuzioniranja.

ŠKOLARINA 2 HILJADE PLUS 3 HILJADE EURA

U Aleji konzula smješten je Internacionalni fakultet Travnik . Izgleda kao hotel jer je u sklopu fakulteta i jest hotel s podzemnom garažom, restoranom i barom. Na ulazu su zaštitari, naprijed je studentska referada koja izgleda kao recepcija. Ovdje nas nisu željeli primiti. Rektor prof. Rajko Kasagić rekao nam je da nas danas ne može primiti zbog ranijih obaveza, a zbog toga nam nije odgovorio ni na upit u kojem smo ga upitali za komentar “da je policijskom akcijom Klaster obuhvaćen i Internacionalni univerzitet u Travniku zbog sumnje u preprodaju diploma“.

Reporter Jutarnjeg lista stoga je odglumio studenta koji bi školovanje želio završiti baš kod njih. Kao da prolazim kroz hotelski lobi, nakon hola otvaraju se staklena vrata, slijede uredi slijeva i zdesna, a pravo je referada. Važan detalj – ispred zgrade je petero studenata, u ogromnoj holu dvoje i još toliko ih je u referadi. Gdje su ostali?

“Dobar dan, studirao sam u Zagrebu, ali nisam diplomirao, mogu li kod vas nastaviti i što trebam učiniti?” pitao sam gospođu.

Pružila mi je letak za školsku godinu iz 2022. Na njemu je logo Univerziteta, pečat “akreditovan” i slogan “Za život pun mogućnosti”, zatim je pobrojala svih sedam fakulteta.

 

“Trebate nam donijeti uvjerenje o položenim ispitima, slažete se s nekim programom, to će vam biti priznato. Ako ne, krećete od prve godine. Mi nemamo studij na daljinu, imamo izvanredni studijNema prijamnih ispita, primljeni su svi koji imaju svjedodžbe četvrtogodišnjeg obrazovanja”, kaže ona.

“Moram li dolaziti na predavanja ili mogu samo na ispite”, pitam.

“Imamo mi ovdje studente koji dolaze i na predavanja, ne samo na ispite” odgovara neodređeno.

Ne pitamo posebno za cijenu, ona je podjednaka na svim univerzitetima za studente iz inostranstva – 2000 eura školarine plus dodatni administrativni troškovi. Za petu godinu studija, u koji je uključena i osbrana magisterija, cijena je 3000 eura.

Polako pada zanimanje za studiranje na ovom univerzitetu, zaključuju to iz financijskih izvještaja. Prošle godine ostvarili su prihod od 1,6 milion eura, što je deset posto manje u odnosu na godinu ranije, ali i oko 40 posto manje od 2021. godine.

Rektor Kasagić (82) je političar, član SDS-a, koji je na prijelazu iz 1995. na 1996. godinu čak bio i predsjednik Vlade RS. Na rektorskoj je poziciji zamijenio utemeljitelja Univerziteta, prof. Ibrahima Jusufranića zvanog Bimo . On je 17 godina upravljao sarajevskim Komunalnim poduzećem, a onda je iznenada 1996. godine podnio neopozivu ostavku.

Dok su shvatili da je iza sebe ostavio 25,2 miliona KM duga, on je već zabio prvu lopatu u Travniku gradeći prvi privatni univerzitet. Protiv njega je pokrenuta istraga, bilo je nekoliko presuda u tom slučaju, neke u njegovu korist, neke na njegovu štetu, no nije dočekao pravorijek Vrhovnog suda jer je preminuo krajem prošle godine.

 

On je imao još jednu strast, kupovao je po svijetu priznanja. Tako mu je pripala titula počasnog profesora Akademske unije u Oxfordu, ubrzo je inauguriran u EBA Poslovnog veleposlanika, koji mjesec kasnije mu je od Paragvajskog ekonomskog foruma uručeno Priznanje za izvanredno liderstvo. Također je nositelj laskave titule Naučnika 2020. godine po kojoj je išao u Chicago.

Njegova su priznanja slavljena kao izuzetna postignuća, ali naravno ona nemaju veze sa naučnom zajednicom, već se kupuju po cijeni od dvije do devet hiljada eura i dodjeljuju ih udrugama građana.

Univerzitet je naslijedila njegova udovica Smiljka. Još tokom Bimova života bila je uhićena kao vođa kriminalne “jedanaestorke” u kojoj je bio i njihov sin Jasmin. Tužiteljstvo ih tereti za pronevjeru 30 miliona maraka od Unioninvesta. Suđenje je u toku.

DEKAN- GENERAL SA PIŠTOLJEM KRAJ LAPTOPA

Spomenimo da potpis pokojnoga Bima na svojim diplomama imaju mnogo uglednih hrvatskih menadžera. Jedan od najpoznatijih je Petar Šegota, bivši predsjednik Mladeži HDZ-a Rijeke, kojem je travnička diploma pomogla da od običnog djelatnika postane šef Erste banke u Rijeci, a onda i direktor Gradskih groblja u eri Milana Bandića. Tamo je dobio otkaz 2021. godine jer je završio u zatvoru. Danas je USKOK-ov optuženik za primanje mita i namještanje poslova u tom gradskom poduzeću.

 

Otprilike 500 metara bliže središtu grada u istoj ulici je Univerzitet Travnik. Vodi ga rektora Rasima Dacića, i to dosta uspješno, u prošloj su godini imao prihod od 3,7 miliona eura, od čega je ostao milion dobiti. Univerzitet ima petoricu partnera, a svaki od njih je vlasnik jednog fakulteta, rektor Dacić je vlasnik Fakulteta za menadžment i poslovnu ekonomiju.

U sklopu glavnog kompleksa djeluje Farmaceutsko-naučni i Fakultet za tehničke studije, dok je u gradu izmješten Edukacijski na kojem je magistrirao ministar Dabro, dok je Rasim Dacić s partnerom, generalom i doktorom znanosti te osnivačem Pravnog fakulteta Ismetom Alijom iz temelja podigao novu zgradu u Azapovićima na magistralnom pravcu od Kiseljaka prema Sarajevu, odnosno u sami rub kantona, kako bi, lukavo, bio nadomak Sarajeva i tamošnjih studenata.

PLATIO FAKULTET, PA PAO NA ISPITU?

U sarajevskom hotelu Europa sjeli smo s predstavnicima Univerziteta Vitez, dekanom Pravnog fakulteta prof. Goranom Šimićem i dekanicom Fakulteta poslovne ekonomije prof. Jamilom Jaganjac. Oni nisu skrivali ogorčenje medijskim natpisima o kupovini diploma u Travniku, smatrajući da su takvim natpisima generalno svi uvučeni u blato, iako oni, tvrde, spadaju u red univerziteta na kojima se mora učiti.

“Nije sporno da je policija uspjela dekane i profesore po Travniku, ali znate što je za nas sporno – to što smo mi žrtve generalizacije. Mi smo jedini Univerzitet u Srednjobosanskom kantonu koji nikad nije bio dio toga, druga dva jesu. Ali ona vaša zastupnica kaže da se u Travniku na benzinskoj kupuju diplome, pa ispada da ko god radi u Travniku, radi tako. Mi plaćamo ogromnu cijenu u broju studenata zbog svojih kriterija. Meni student padne 12 puta i kaže mi ovako: ‘Pa, profesore, j… mu majku, ja sam platio taj fakultet, a vi mene obarate’. On ne shvaća da je platio ulaznicu da sluša moje znanje, ali to ne garantira diplomu”, govori nam prof. Šimić i dodaje da oni jedini surađuju s predsjednicom Ustavnog suda Federacije, a kao vanjski suradnik radi im “tužitelja koji je strpao u zatvor najviše ljudi koji su prodavali diplome u BiH”.

On kaže da ne postoji neka brza traka kojom bi se moglo doći do diplome, a nije da nisu imali takvih zahtjeva.

“Prošle godine imali smo doktoranda iz Hrvatske koji je na Univerzitetu u Zagrebu ispunio određene uvjete, ali nije tamo doktorirao. Smatrao je da može doći kod nas, odbili smo ga”, dodaje.

Iz Službe za odnose s javnošću ovoga Univerziteta odlučeno je da se njihov fakultet ne može završiti samo dolaskom na ispite, jer je za studente na daljinu, jednako kao i za izvanredne studente, minimalni postotak prisutnosti na nastavi je 50 posto. Ne, dok smo o tome pričali oni nisu znali da smo sat-dva prije bili u referadi predstavljajući se kao studenti – tamo su također bili odlučeni: “Ovdje ste obavezni dolaziti samo na ispite, oni su u blokovima, već u novembru imate prva dva u našem informativnom sistemu se mogu uključiti i na online nastavu cijena za vas je 2000 eura.

DVA ZVUČNA IMENA

Univerzitet Vitez ima hrvatski predznak, osnovali su ga poduzetnici iz Viteza, njih desetak iz raznih područja. No u međuvremenu su se u suvlasničkoj strukturi našla i dva zvučna imena iz hrvatskih akademskih krugova, prof. Darko Tipurić i prof. Vinko Kandžija. Tipurić je dugogodišnji profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, gdje je bio i dekan.

 

Jedini je dekan koji je te funkcije promijenio, i to zbog brojnih nepravilnosti u radu, najveća je tzv. Ljetna škola kojom je omogućila polaganje ispita studentima koji ih nisu uspjeli položiti na redovnim rokovima, tu je prolaznost bila gotovo 100 posto, polaganja su se plaćala, a tako je fakultet zaradio više od 12 miliona kuna.

Pitali smo profesora Tipurića kako se našao na popisu suvlasnika Univerziteta Vitez u Travniku, a on nam je odgovorio da se nije radilo o poduzetničkom pothvatu, jer tamo nije imao poslovni interes, već je savjetodavno pomagao i tako stekao pet posto udjela. Član je Upravnog vijeća, ali ne sudjeluje u nastavnom procesu.

“Ne treba generalizirati sve univrzitete u jednom gradu ili regiji. Uvijek su neka bolja, neka malo manje dobra, a neka loša” komentirao je prof. Tipurić i dodao da Univerzitet Vitez ne spada u kategoriju loših, ali to ne znači da mu nisu potrebna kontinuirana unapređenja u svim segmentima akademskog djelovanja.

Njegov kolega Kandžija nije nam odgovorio na upit. Široj javnosti postao je poznat kao predsjednik Povjerenstva osječkog univerziteta koje je zaključilo da splitski HDZ-ovac Vice Mihanović nije plagirao doktorsku disertaciju te da ona, unatoč određenim propustima, ima nesumnjiv naučni doprinos i originalnost. Doktorat mu nije oduzet, nego mu je naloženo da ga popravi kroz posebni dodatak, piše portal Jutarnji list.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Kako je uhapšen zločinac Ratko Mladić: “Čekali smo kurira, a vidjeli njega, pokušao se sakriti iza vrata”

Published

on

By

Ratko Mladić, presuđeni ratni zločinac, uhapšen je na današnji dan 26. maja 2011. godine, 16 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini. Iako je službeno okarakterisan kao bjegunac, mnogi vjeruju da je slobodno živio pod zaštitom pojedinaca iz srbijanskih institucija.

Haški tribunal je, pola godine prije Dejtonskog mirovnog sporazuma, podigao optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, generala Vojske Republike Srpske (VRS). Karadžić je već pravosnažno osuđen na doživotni zatvor. Biljana Plavšić, predsjednica Republike Srpske, smijenila je Mladića s vojnog položaja 1996. godine.

Mladić se tada povukao iz javnosti, a pretpostavlja se da je nakon rata živio u Srbiji, gdje je uhapšen 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo. Tvrdnje srbijanskih vlasti da ga ne mogu pronaći postajale su sve sumnjivije, što je podržavalo uvjerenje da je bio zaštićen od pojedinaca iz institucija države Srbije.

Pitanja o njegovoj zaštiti intenzivirana su nakon ubistva dvojice gardista, Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića, u kasarni u beogradskom naselju Topčider 2004. godine. Mnogi vjeruju da su gardisti ubijeni jer su vidjeli Mladića, što je dodatno ojačalo uvjerenje da je bio pod zaštitom.

Ova ubistva su znatno razuvjerila one koji su očekivali da će se padom režima Slobodana Miloševića, odnosno izborom vlasti, koja se predstavila kao demokratska, desiti skoro hapšenje zločinca Mladića. Na hapšenje se čekalo još godinama uprkos tome što je bilo jedno od ključnih uslova za članstvo Srbije u Evropskoj uniji.

Čini se da tome nisu doprinijele ni ponuđene novčane nagrade za korisne informacije koje bi dovele do hapšenja. Nekoliko mjeseci prije hapšenja, u oktobru 2010. godine, Vlada Srbije je ponudila 10 miliona eura za takve informacije.

Snimci slobodnog života

Videosnimci, koji su emitovani 2009. u političkom magazinu “60 minuta” na Federalnoj televiziji (FTV), su naveli mnoge da još više budu uvjereni da zločinac Mladić zaista jeste pod protekcijom vlasti u Srbiji. Na snimcima je vidljivo kako se Mladić opušteno druži, pleše, pjeva i fotografiše među velikim brojem ljudi. Dakle, bjegunac je živio kao slobodan čovjek.

Njegova porodica je godinu nakon objavljivanja ovih snimaka zatražila da se proglasi mrtvim, tvrdeći da je lošeg zdravlja i da nemaju kontakt s njim. Tek 2011. desilo se ono što su brojne žrtve rata godinama čekale da se desi.

“U ime Republike Srbije obavještavam vas da je danas u jutarnjim satima uhapšen Ratko Mladić. Uhapšen je u koordinisanoj akciji koju su izvele Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) i Služba za otkrivanje ratnih zločina”, izjavio je tadašnji srbijanski predsjednik i čelnik tada vladajuće Demokratske stranke (DS) Boris Tadić.

Zaključio je da hapšenje predstavlja “zatvaranje teške stranice zajedničke historije”.

Kako je uhapšen

Čelnik Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških bjegunaca u Srbiji Vladimir Vukčević se u razgovoru za BBC prije tri godine prisjetio kako se desilo hapšenje.

Za to je iskorišteno porodično okupljanje u selu Lazarevo kod Zrenjanina.

“Njihova porodična slava je Đurđevdan i u posjeti je bila porodica njegovog sina, pa smo zapazili da se mnogo fotografišu. Mislili smo da se u kući nalazi kurir, koji će nositi fotografije porodice u Bosnu, jer smo imali informacije da je Mladić tamo. Čekali smo kurira, ali on nije izlazio, pa smo riješili da napravimo akciju (…) Kad su policajci ušli u kuću, Mladić je probao da se sakrije iza vrata. Kada su ga našli, nisu ga odmah prepoznali, mada on nije imao holivudsko prerušavanje poput Karadžića. Na stolu su bili dokumenti na ime Ratka Mladića pa je on priznao da su njegovi”, istakao je Vukčević.

Nakon hapšenja Srpska radikalna stranka je organizovala proteste na kojima se okupilo nekoliko hiljada ljudi, a skup je završen okršajem manje grupe demonstranata sa policijom.

Nakon brojnih navodnih pokušaja da bude uhapšen te nakon mnogih lažnih objava da jeste uhapšen, preživjele žrtve rata su dobile nadu da će zločinac Mladić biti kažnjen.

Dopušteno mu da posjeti kćerkin grob

Za razliku od mnogih koji se nisu mogli oprostiti od onih koje je Mladić ubio, njemu je poslije hapšenja dozvoljeno da posjeti grob kćerke Ane, koja je izvršila samoubistvo 1994. Vukčević je ukazao na to da je traženo da mu to bude omogućeno samo na 15 minuta, ali je ostao koliko je želio, jer su znali da mu prijeti kazna doživotnog zatvora.

U novembru 2017. godine Mladić je pred Haškim sudom nepravosnažno osuđen na doživotni zatvor. Osuđen je za progone, ubistva, deportacije, prisilna premještanja, terorisanje, protivpravne napade na civile te uzimanje talaca.

Tada je osuđen samo za genocid u Srebrenici, ali ne i za masovna ubistva u drugim gradovima, općinama Bosne i Hercegovine za koje neki smatraju da su također genocid.

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) je 8. juna 2021. godine donio drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora zločincu Ratku Mladiću za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

klix

Nastavi čitati

Najčitanije