Belgijski satirični portal Le Chou nije bio sasvim u krivu kada je jučer na Twitteru fotografiju sa dvodnevnog summita NATO-a u Madridu uz komentar da “niko ne želi pričati s ludim hrvatskim predsjednikom”.

Portal je objavio fotografiju na kojoj se može vidjeti kako američki predsjednik Joe Biden energično i s osmijehom na licu razgovara s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i danskom premijerkom Mette Frederiksen, dok Milanović usamljeno stoji iza njih smrknutog izraza lica.

Izvukli mu “bosanski ćilim”

Ova fotografija otkriva mnogo istine o Milanovićevom dipomatskom fijasku nakon što je proteklih mjeseci u više navrata zaprijetio vetom Švedskoj i Finskoj uz uvjet da se izvrše promjene Izbornog zakona u BiH, pa se povukao u, kako bi kazao naš diplomatski i novinarski veteran Hajrudin Somun, sakrio u “mišju rupu”.

Nakon što je Turska, ipak, napravila diplomatski uspjeh i dogovorila deblokadu NATO puta država Skandinavije, Milanoviću je izvučen “bosanski ćilim” ispod nogu te se našao u klasičnom “diplomatskom zaleđu”.

Zoki je, daleko od uobičajene bahatosti, u Madridu tek priznao da je ovo pitanje izvan njegovih nadležnosti (baš onako kako je od početka svoje evropske kolege uvjeravao umjereniji premijer i predsjednik HDZ-a Hrvatsk Andrej Plenković), te da je to “sada na Saboru”.

Od svega, Milanović je pokušavao spinovati da je Bosna i Hercegovina “sigurnosni problem”.

“To je sigurnosni problem i nešto što nam život u susjedstvu čini nestabilnim i lošim i što ugrožava barem pola milijuna državljana EU-a, što su Hrvati u Bosni i Hercegovini, i želim da se to riješi. Tko je čuo – čuo je, i ja puno dalje od toga ne mogu”, rekao je Milanović.

Predsjedavajući Predsjedništva Šefik Džaferović je ispravno konstatirao da je “evidentno da je Milanović parodija diktatora, koji gleda na BiH kao na nekakvu svoju Sudetsku oblast, banovinu ili Donbas”.

“Nesvjestan da je prošlo vrijeme kada se o zakonima u BiH odlučivalo u Zagrebu. To je pokazao i fijasko njegovo inicijative kojom je pristup Finske NATO-u pokušao povezati sa Izbornim zakonom u BiH”, kazao je Džaferović.

Ugledni politolog i politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenere ocijenio je za portal Radiosarajevo.ba da su “Milanovićeve ruke cijele, samo zato što svi znaju da on ne donosi odluke”.

“A da je njegov utjecaj ravan onome vicu o papagaju i Milanoviću, koji su zajedno u vrijeme leta vrijeđali pilota aviona i cijelu posadu, pa im je najprije zapriječeno da će ih izbaciti iz aviona u zraku usred leta, a kad nisu prestali, to je i učinjeno. Kad je Milanović počeo padati, a papagaj je zamahao krilima i odletio, Zokija je pitao: ‘A zašto se zafrkavaš kad nemaš resurse’.

Upravo je to Milanović pokušao raditi u Madridu: provocirao je, a za razliku od Erdogana, za to nema nikakve resurse”, ilustrativno je Gjenero opisao situaciju u koju se sam doveo predsjednik susjedne države.

Turska i Hrvatska

Podsjetio je Gjenero i “kako je Slovenija prošla, kad je pokušala blokirati hrvatsko pristupanje NATO savezu, koje je u tom trenutku za SAD bilo važno”.

“Ugledni profesor međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, akademik Vladimir Ibler, svoje je studente uporno podsjećao na to da male države mogu biti uspješne u međunarodnoj areni samo ako striktno poštuju pravila međunarodnog prava i ako se unutar međunarodnih integracija ponašaju dosljedno u skladu sa vrijednostima i pravilima te organizacije.

I današnji hrvatski premijer Andrej Plenković, i današnji predsjednik RH Zoran Milanović bili su Iblerovi studenti. Očito je da je Plenković shvatio da jedino igrom prema pravilima za svoju državu može osigurati međunarodni utjecaj koji nadilazi njen skroman BDP, mali broj stanovnika ili ne pretjerano važan geopolitički položaj”, rekao je Gjenero za Radiosarajevo.ba.

Milanović je, podvlači Gjenero, pak uvjeren da se može ponašati kao da je na čelu onoga što je njegov prethodnik Ivo Josipović nazvao “malom silom”. Kockao se i promašio.

“Zemlje koje imaju i velik broj stanovnika i važan geopolitički položaj, a pritom još nisu demokracije nego autoritarno organizirane države, kao što je to Turska, u savezu koji se inače temelji na načelima, mogu probati igrati protivno tim načelima i pravilima i mogu tako pokušati nešto postići. Takve države ‘stariji’ partneri neće bez potrebe poniziti, nego će odigrati igru nakon koje će autoritarnog vođu možda boljeti ruke, koje su mu iza zavjese zavrtali, ali će na vam izgledati kao da je ucjenom autoritarni vođa postigao neki rezultat.

Upravo se to dogodilo s Erdoganovom igrom, vezanom uz članstvo Finske i Švedske u NATO savezu: on je stavljen gdje spada, a u domaćoj se areni može hvaliti navodnim uspjehom svoje diplomatske akcije”, istakao je naš sagovornik, te zaključio:

“Milanović je predsjednik male neznačajne države, kojoj se, kad se ne ponaša prema pravilima, ne posvećuje takva pozornost.”

Biserko: Milanović irelevantan igrač na Balkanu

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji i bivša diplomatkinja koja je u diplomatiji bivše Jugoslavije služila od 1974. do 1991. godine, smatra da kod Milanovića “radi određena vrsta egzibicionizma i potrebe da u svakom momentu kontrira”.

“Ne znam koliko je u ovom trenutku proruski orijentiran. Ne poznajem ga dovoljno kao ličnost da bih moga bilo šta da tvrdim. U svakom slučaju neke njegove izjave su kontraproduktivne. On ne donosi odluke da li će Hrvatska ovo ili ono pošto je takav Ustav RH da Vlada donosi konačne odluke, i činjenica je da je najveći dio Hrvatskoj, rekla bih, na drugoj strani. Pogotovo kad je riječ o ratu u Ukrajini, gdje je on u početku imao proruske stavove, a kasnije se malo korigovao.

Mislim da je on irelevantan igrač na Balkanu. Hrvatska nije uspjela da se nametne kao regionalni, neću da kažem lider, ali u svakom slučaju neko ko umije da misli Zapadni Balkan, što je velika šteta za BiH i Hrvatsku. Jer nije definisala svoju spoljnu politiku prema Zapadnom Balkanu”, zaključila je Biserko.

Radiosarajevo.ba